World Behind My Wall(oneshot +18)

Stiže još jedan oneshot od mene...Inspiracija navire...I to...Nećete vjerovati,inspirirali su me...NOKTI!! xD


{Flashback}

~Sjedila sam za toaletnim stolićem premazujući još jedan sloj žarko crvenog laka za nokte.Upustila sam se u neznan svijet ignorirajući svjetlo i zvukove oko sebe.U realnost me povratilo kucanje na vratima i nježan glas.

-Mila,mogu li ući?-razaznala sam glas Oksane,moje dadilje iz djetinjstva.
-Oh,naravno!-prišla sam je i primila za ruke.
-Mila,upravo je telefonirao tvoj otac.-
-Zašto?-
-Mila-započela je-Naredio je da se vratiš u Rusiju.-
-Molim?-bila sam šokirana-Ali imam još samo jednu godinu gimnazije ovdje.-
-Znam Natasha,mila moja znam,ali isto tako znaš da je riječ tvog oca uvijek zadnja.-
-Oksana,molim te,ispričaj me!-
-Naravno!-prislonila mi je usne uz čelo i izšetala iz sobe.


Sjedila sam na svom krevetu promatrajući crvenu boju na noktima kako se suši.Tako su se brzinom svjetlosnih godina sušili moji snovi.
Moram ga vidjeti,samo to sam željela.


-Moramo se vidjeti!-rekla sam u slušalicu,a on me slušao s druge strane.
-Nešto ozbiljno?-pitao je zabrinuto.
-Bojim se da jeste!-nevoljno sam potvrdila.
-Budi na Marienplatzu u 19:00.Jel' ti paše?-
-Naravno.Doći ću tamo!-i prije nego sam mu dopustila da me pozdravi spustila sam slušalicu i vratila se do toaletnog stolića.

Promatrala sam se u ogledalu.Kao da nisam bila namjenjeza za ovaj svijet,kao da nisam pripadala tu.Moja kosa bila je isuviše plava,moje oči isuviše duboke,moje lice pretjerano nježno.Bila sam krhka statua u ovom surovom svijetu.Možda je i najbolje da se sklonim na sigurno i nestanem odavde.
Nanijela sam crveni karmin na usne i izašla vani dopuštajući da me bičuje hladni vjetar.

Hodala sam sve do Marienplatza,nisam željela poći s autom.Imala sam razmišljati o mnogo čemu.

U masi ljudi zamijetila sam ga.Hiljadu očiju,a njegove su najljepše.I dok sam još uvijek bila očarana njegovom pojavom netko mi je dahnuo na vrat obujmio me oko struka.

-Zdravo draga!-uputio mi je naš strastveni poljubac pozdrava.
Gledala sam u njegove oči i tušila se u njihovoj dubini.Dobro sam znala da sam bila prva koju je zavolio.Nisam se ponosila time što sam prva koja će mu slomiti srce.Ipak,bolje je ne odugovlačiti.
-Tome,vraćam se u Rusiju!-umjesto pozdrava dobio je psihološki šamar.-
-Molim te samo jedno,ovo uvijek drži uz sebe!-skinula sam zlatni medaljon s vrata i stavila mu ga u ruku.


{At present}

-Gospođo Layevska u biblioteci je mladić kojeg vaš suprug očekuje.-
-Onaj mali iz Berlina?-
-Upravo tako!-
Sluškinja je otišla svojim putem,a ja sam sišla da dočekam gosta.


Ušla sam u biblioteku i zapazila mladića koji mi je bio okrenut leđima.Kada je okrenuo prema meni šokirala sam se.
-Tome?-diskretno sam izustila.
-Kako mi znate ime?-začuđeno me pogledao.
-Izgledaš kao netko tko se tako zove.-izvukla sam se na najgluplji mogući način.
-Pričaj mi o sebi dok čekamo mog muža.-zamolila sam ga.
-Imam 20 godina-počeo je-Moj otac po kome sam dobio ime vlasnik je tvrtke koju upravo vama predstavljam!-
-Želite li vidjeti sliku mojih roditelja?-dodao je.
-Bila bi mi čast!-
Pružio mi je sliku na kojoj su zagrljeni stajali i smiješili se dvoje ljudi.
To je on!!Pomislila sam.Uz njega je stajala žena,njegova supruga.Oko vrata nosila je medaljon,moj medaljon.
-Ovaj medaljon...-počela sam.
-Otac ga je poklonio majci na dan vjenčanja!-nadovezao se.

Nekoliko trenutaka kasnije pridružio nam se moj suprug.Ja sam napustila biblioteku.


Ponovno sam im se pridružila tek nakon večere.Mladić i ja diskretno smo si slali tajne signale.U njemu sam vidjela ljubav svog života,njega mi je Bog poslao da nadoknadim sve što sam izgubila s Tomom,svojim Tomom.

-Ja vas napuštam,imam strašnu glavobolju,ispričajte me.-dok sam prolazila pored njega na krilo sam mu bacila papirić.Pročitao ga je tek kad sam napustila prostoriju.


Čekam te na balkonu svoje sobe poslije večere.
N.L.


Nisam morala dugo čekati.Nakon samo nekoliko minuta stajao je pored mene.Okrenula sam se i rukama ga obujmila oko vrata.
-Ali gospođo..-
-Shh..-položila sam mu prst na usne.
-Vaši nokti..-
-Šta s njima?-
-Moja majka ima iste!-
-Da?-
-Da,otac je zaluđen njima-

{Flashback}

-Obožavam tragove tvojih noktiju na tijelu,volim te Natasha!-

{At present}

Kada je spomenuo svoga oca vatreno sam ga poljubila.Istim onim poljupcem koji sam dijelila samo s Tomom.
Zavukao mi je ruku ispod ogrtača i prislonio me uz ogradu.Vatreno me ljubio dok sam mu se u potpunosti prepuštala gledajući u zvijedze..pokušavajući tamo naći barem iskru ljubavi iz plamena koji sam imala s Tomom.Ili barem utjehu.Ali ništa nije postojalo.Taj dječak me ljubio,a ja sam u njemu osjećala prisutnost njegovog oca.Bilo mi je žao,kajala sam se zbog tog što mu radim,ali nostalgija je bila jača.
Sve snažnije me pritiskao uz sebe i ljubio mi svaki milimetar tijela.Zarivala sam mu nokte u leđa dublje nego sam to ikad radila Tomu.Osjetila sam toplinu na jagodicama.Pogledala sam i vidjela ni manje ni više doli njegovu toplu,žarku krv.
Nije prestajao,sve jače i grublje me ljubio.Bio je slika i prilika njegovog oca u prošlosti.Pitam se kakav je sada?Pitam se dok se spajam s njegovim sinom.

-Volim te Tome!-rekla sam dok smo znojni ležali na hladnim pločicama obasjani mjesečinom.
-Ali,ni ne poznajete me!-djelovao je zbunjeno,ništa nije razumio.
-Volim tvog oca dječače!-

...The End...

Superr
Bas mi se svidja

Hehe ko bih rekao da lak moze biti inspiracija.

hehehe...nisam nikad mogla misliti da cu imati takvu vrstu inspiracije

"Volim tvog oca djecace!"

To mi jee naj dio:P

Hehe

Volim tvog oca a sa njim

Zamisljala si oca umjesto njega

Naravno da jeste..

I meni..
Orginalna i posebna kao i uvijek

I meni se bas svidja (: Ovo mi je dosad najzanimljivije sto si pisala (: Cekam nastavak **kiss

jbG xD

Đe nađe Marienplatz xD

Hladno bona vani!

Voliš mog brata, eto koga.

Prelijepo je (:

Je li ti njega voliš ili se samo pališ?

Znam ga ja od njegove šeste xD