4ever Yours [oneshot]

Guest

Hodao sam polagano kroz mokre ulice. Kiša je upravo prestala
padati. Gledao sam u nebo, oblaci su nestajali, mjesečina mi je obasjala put. Tek
tada sam se osvrnuo oko sebe, nije bilo ničega, ulice su bile potpuno prazne,
poput mene. Bio sam prazan iznutra, neispunjen, obična ljudska olupina. Izgubio
sam je, izgubio sam jedinu ženu koju sam ikada volio, otišla je s ovog svijeta
zbog mene. Prokleta nesreća…

***

…3, 2, 1, odjekivalo je gradom, svi su odbrojavali sekunde
do nove godine. Nisam ni slutio da će mi ta nova godina odnijeti ono što sam
najviše volio.
Poljubili smo se strasno kada su vatrometi obilježili
početak novih 12 mjeseci. Grlila me snažno, nije me ispuštala gotovo cijele
noći, možda je i osjećala da se bliži kraj njenom životu. Zabava se nastavila u
stanu mog brata, svi meni bliski ljudi bili su tu, popilo se mnogo alkohola. Oko
5 sati ujutro Sadija i ja smo krenuli kući, željeli smo imati privatnu zabavu,
za samo nas dvoje, u krevetu. Oboje smo bili pijani, nismo znali što radimo. Tom,
moj brat mi je predlagao da ostanemo kod njega jer nije želio da vozim u takvom
stanju, ali nismo ga poslušali, ipak smo krenuli. Jurio sam cestama, Sadija je
voljela takvu ludu vožnju, ali u jednom trenutku izgubio sam kontrolu nad
autom, zbog leda. Skliznuli smo s ceste i auto se počeo prevrtati, sjećam se
svakog detalja, držala me čvrsto za ruku, zarila je nokte nju tako jako da je
počela krvariti, plakala je, vrištala, govorila mi je da me voli, preklinjala
je Boga da uzme nju umjesto mene i tako je i učinio, poginula je te noći. Moje
stanje je bilo također kritično, imao sam potres mozga, slomilo se nekoliko
kostiju, a arterija na lijevoj ruci je bila prerezana. Trebalo mi je nekoliko
mjeseci da se oporavim. Želio sam da sam i ja mrtav, želio sam i dalje biti s
njom. Tri puta sam se pokušao ubiti, ali bezuspješno. Nakon trećeg puta sanjao
sam je, rekla mi je da trebam nastaviti živjeti i da ćemo se vidjeti kada a to
bude vrijeme, njene riječi su mi dale snagu da nastavim sa životom, obećao sam
joj da ću pokušati iako mi bez nje ništa nije imalo smisla.

***

Odselio sam se iz grada u kojem sam živio, sve me podsjećalo
na nesreću, a znam i da me ljudi tamo gledaju drugačije. U ovom gradu kojeg sad
nazivam svojim želim početi novi život i pronaći mir.
Sklopio sam oči i bila je tu, pored mene davala mi je
hrabrost i volju za životom. Ona je sada moj anđeo čuvar, znam da me štiti.
Otvorio sam oči i ugledao bar, pomislio sam da bi mi godilo
piće te sam se zaputio prema njemu. Sjeo sam za šank i samo kratko rekao ~“Brandy,
molim“
Čekao sam par minuta i preda mnom se stvorila neka djevojka,
bila je uplašena.
~Gospodine, molim Vas, nedavno sam počela raditi ovdje, ako
imate neku zamjerku dajte da to nekako mirno riješimo, treba mi posao, neću
imati od čega živjeti, tek sam došla u ovaj grad, ne znam kako ću se snaći,
gotovo je počela plakati.
Gledao sam je u čudu, nisam imao pojma o čemu to ona priča,
pa prvi put sam sjeo u taj bar.
~Nisam Vas ja zvao, možda je netko drugi, pogledao sam oko
sebe i shvatio da nikoga nema osim mene, naručio sam piće, Brandy.
~Onda je to bio samo mali nesporazum, rekla je, vidio sam
kako joj se lice iz brižnog pretvara u zadovoljno.
U glavi sam začuo glasić, bila je to Sadija.
~Lijepa je, liči na mene, zašto nešto ne pokušaš, predložila
mi je i samo nestala. Zvao sam je da se vrati, ali nije željela.
~Toliko o „nikada te neću napustiti,“ pomislio sam i tada se
opet javila, rekla mi je ~“Ovo moraš uraditi sam.“
~Gospodine, dozivala me Brandy, odlutali ste.
~Molim te, Brandy, zovi me Bill, rekao sam joj s osmijehom.
~U redu, Bill, želiš li da ti donesem brandy koji si
naručio, uzvatila mi je osmijehom.
Sjetio sam se nesreće, alkohol je bio krivac i odlučio
naručiti nešto drugo.
~Ne, ne želim taj brandy, donesi mi nešto bezalkoholno po
tvom izboru, odgovorio sam i okrenuo glavu na drugu stranu.
Nastavili smo s pričom kada mi je donijela piće, izašli smo
skupa nekoliko puta i zaručili se.
Svoju priču o Sadiji sam joj ispričao nedugo nakon prvog izlaska kada me upitala kakav mi je to ožiljak na ruci, onaj na duši nije ni primijetila.
Na vjenčanju sam posljednji put vidio Sadiju. Nasmiješila mi
se i rekla mi da je sretna jer sam ponovno našao nekoga ko će me voljeti. Ali
rekla mi je i da me nikada neće prestati čekati i da ću na onom drugom svijetu
biti samo njen, složio sam se jer će ona ipak uvijek imati posebno mjesto u mom
srcu koje niko neće nikada zauzeti.

Sadija, ovo je za tebe, nadam se da ti se sviđa, željela sam
ti pokazati koliko mi je stalo do našeg prijateljstva i odlučila sam to učiniti
na ovaj način… Iskreno se nadam da će ti se svidjeti, a i ako ti se ne svidi
nadam se da ćeš imati na pameti da sam ovo uradila kako bih ti zahvalila što si
bila uz mene u svakom užasnom trenutku mog života otkad se poznajemo. Bila si
tu kada si mi bila najpotrebnija i želim ti se zahvaliti, od srca. Nisi neki
lažni prijatelj koji će biti tu samo kada se treba radovati, tješila si me kada
sam se plašila da sam pala na popravnom, kada sam plakala jer sam mislila da
sam zaljubljena u vlastitog rođaka, kada sam se svađala s roditeljima, ostalim
prijateljima…da više ne nabrajam UVIJEK si bila tu. I sama znaš da ne iskazujem
osjećaje tako često, ali sada sam osjetila potrebu.

Od srca, Anita <3

Subject: Re: 4ever Yours [oneshot] Wed Sep 02 2009, 18:48

omg ovo ti je predobro!!

Subject: Re: 4ever Yours [oneshot] Wed Sep 02 2009, 19:35

O moj Boze,
ovo je tako lijepo.
Divna prica,...
nemam rijeci.
Iskreno vam zelim,da zauvijek ostanete tako dobre prijateljice.

Subject: Re: 4ever Yours [oneshot] Wed Sep 02 2009, 19:41

..::DaRk_BrIdE::.. wrote:: O moj Boze,
ovo je tako lijepo.
Divna prica,...
nemam rijeci.
Iskreno vam zelim,da zauvijek ostanete tako dobre prijateljice.

iako sam vec rekla da je predobro...slazem se sa svim owim sto je Melica rekla... srce

Subject: Re: 4ever Yours [oneshot] Wed Sep 02 2009, 21:01

OMG.. Rasplakala si me ovim sto si napisala.
Mnogo mi znaci sve ovo sto si napisala, neznam samo kako si i mogla pomisliti da mi se nece svidjati.
Ti znas da sve sto sam uradila uradila sam jer mi je mnogo stalo do tebe i naseg prijateljstva, i uvijek cu biti uz tebe bez obzira na sve..
Niko mi nikada nista ljepse nije rekao mnogo ti hvala stvarno je predivno sve sto si napisala.

Subject: Re: 4ever Yours [oneshot] Wed Sep 02 2009, 21:51

prica je prekrasna ali ni blizu kao ovo sto si napisala ispod...
pa cak si i mene rasplakala s ovom posvetom...
a ne mogu ni zamisliti kako je bilo sadiji kad je procitala ovo
anita ti si divna,divna,divna

<volim te>

Subject: Re: 4ever Yours [oneshot] Wed Sep 02 2009, 22:03

Nemozes ni zamisliti...
Bas kao sto si rekla prica je fantasticna ali ovo je mnogoooo mnogoooo bolje.

Subject: Re: 4ever Yours [oneshot] Thu Sep 03 2009, 10:03

daa,..owo je divan nacin na koji si Sadici pokazala koliko ti Znaci..SVAKA CAST!!!!

Subject: Re: 4ever Yours [oneshot] Thu Sep 03 2009, 10:35

Slažem se s ostalima, priča je predivna, ali posveta je uvijek najljepša.

Divno je, Anita.

^^

Subject: Re: 4ever Yours [oneshot] Sat Feb 06 2010, 19:00

...^_NiNa_^... wrote:

..::DaRk_BrIdE::.. wrote:: O moj Boze,
ovo je tako lijepo.
Divna prica,...
nemam rijeci.
Iskreno vam zelim,da zauvijek ostanete tako dobre prijateljice.

Meni su suze krenule.... srce

Subject: Re: 4ever Yours [oneshot] Sun Feb 07 2010, 21:45

Prekrasno je Anita....rasplakala sam se....prediwno je....

» Down On You [oneshot]
» Stay with me....(oneshot)
» °°Titanic°° {oneshot}
» Rose {oneshot}
» Zlatne Suze (OneShot)