-*Moj stwaran žiwot*-

Ovo je moja FF prica ali je sve osim ovog dijela sa TH istina nazalost....nadam se da ce vam se svidjeti i ima sad za sad 5 nastavaka...ako vam se svidi i budete zeljeli ih citati mozda ih bude vise...zove se Jedno VOLIM TE znači puno ( naziv nije bas nesta jer nisam dobra u davanju imena)
I
Zora. Budi me dobro poznati zvuk starog zarđalog sata. Ustavši iz kreveta uzimam svoju odječu i oblačim se. Nije baš poseban dan. Običan kao i ostali. Pošto živim dalje od škole moram ići autobusom, a to traje po pola sata jer je užasno star. U školi nisam imala baš puno prijateljica, samo četri iz razreda. Po prirodi sam bila povučena osoba, tako da mi je sklapanje prijateljstava bila slabija strana. Nisam bila baš najbolja učenica, bila sam ona čvrsta četvorka, ali jedan predmet sam posebno voljela. To je bio njemački. Nastavnica je jedna jako draga i dobra osoba i od početka mi je pomagala da ga što bolje savladam jer je vidjela da sam stvarno zainteresovana za njega. Zvoni za početak zadnjeg časa, koji je upravo bio njemački. Po običaju bila sam jako aktivna i dobila onu meni dragu ali ne tako čestu ocjenu. Došla sam kući onako sretna i jako dobro raspoložena. Mama je bila na poslu, radila je kao pomočnica jednoj starici koja je bila bogata i koja ju je voljela. A tata se skitao sa drugovima pokušavajući prodati neke od starih taksenih marki koje je sakupljao. Kući je bio samo dvoje godine mlađi brat. Kada sam ga vidjela nisam bila baš sretna, ništa posebno. Iskreno nikad ga nisam voljela jer bio je mlađi ali i jaći jer je trenirao. Kad kod bih uradila nešta pogrešno on bi me počeo tući. A kada bih to spomenula roditeljima oni me ne bi slušali jer su smatrali da je on njihov savršeni ne pogriješivi princ, tako da sam sa vremenom prestala da im govorim i trpila njegove udarce. Mama me je ponekad shvatala, ali bi se brzo vratila u njihovu glupu bajku. Nekad čak i prebrzo. Tata nije uopšte razmišljao o tome, on je cijelo vrijeme smatrao kako to izmišljam ili ako je istina da sam onda ja kriva za to. Razlog njegovom ne povjerenju prema meni bila je moja starija sestra Dunja. Ona je sa šesnaest godina odselila se sa svojim momkom u njegov stan a onda je ostala trudna. On je tada izgubio povjerenje u nju, tako da je smatrao da ču i ja postati poput nje. Ali ja nisam takva, mene je zanimala srednja škola a za njom i fakultet, pa čak i posao. Željela sam uspjeti u životu i postati neko. Želja mi je bila upisati Kreatorsku školu, i stvarati velike modne kreacije koje bi se prodavale kao jedna od onih stranih modnih marki. Bila sam osmi razred osnovne škole, a imala sam samo 16 godina. Zvuči glupo ali tako je moji su me upisali godinu kasnije jer ranije nismo tu živjeli pa smo zakasnili sa prijavom.

evo i drugi dio....


II

Par dana nakon ovoga po običaju sam krenula u školu ne slutivši da če mi upravo taj dan donjeti velike pa možda čak i prevelike promjene u mom životu. Razrednica je došla na prvi čas i rekla da imamo prezentaciju škole koju ja želim pohađati u budučnosti. Rekla je da nije obavezno i da odu samo osobe koje je žele upisati a zatim je tiho promrmljala ~Ako iko uopšte i želi ovo ~ a onda se onako zlobno nasmijala. Pitala je želi li iko a ja sam sva ushičena rekla ~ Ja sam zainteresovana~. Ubacila sam knjige u torbu i pošla prema sali u kojoj se to održavalo. Kada sam ušla bilo je preljepo, sve je bilo u preljepim kreacijama koje su krojili upravo ti učenici. Prišla sam prvom redu i sjela na jednu stolicu, ne strpljivo iščekivajući početak. Svijetla su se ugasila a onda je na velikom bijelom platnu počeo film o krojenju. Od kad postoji, koji su prvi kreatori. A kada je film završio jedan od predstavnika je izašao ispred i rekao da ako ima zainteresovanih za polaganje prijemnog ispita da možemo ostaviti svoje podatke kod njega kako bi nas obavijestili kada je prijemni. Pošto nisam imala mobitel koji bi stalno bio kod mene dala sam broj najbolje prijateljice koja bi mi prenjela sve što trebam znati. Sva sretna krenula sam kući baš sa tom prijateljicom. Sa njom sam bila jako bliska, tačnije ona mi je bila najbolja prijateljica. Kući sam za divno čudo stigla brzo jer su konačno promjenili autobus. Nekako taj dan kao da mi je sve bilo savršeno. Stigavši kući ostavila sam torbu pored kreveta i pošla se presvući. Pošto nikoga nije bilo kući obukla sam kratki šorc i majicu koja mi je prva došla pod ruku. Bilo je jako toplo pa sam odlućila raspremiti kuću da bar na nešta lići. Pošto nisam bila baš u najboljoj finansijskoj situaciji i kuća je bila urađena tako, sada neznam ni dali je na istom mjestu gdje je nekad bila ali sada pričam o prošlosti ne o sadašnjosti. Otvorila sam prozore, uzela krpu i počela da brišem prašinu slušajući muziku ma na radiju. Kada sam bila pri kraju kući je došao tata, pa je vidjevši u čemu sam počeo da se dere na mene govoreči da se obučem pristojno da ne izgledam ko neka fufa. Pošto sam bila poslušna uzela sam trenerku i majicu dugih rukava i obukla ih. Poslje jedno petnestak minuta došao je i moj brat Denis. Nije bio baš raspoložen pa se po običaju počeo derati na mene. Nisam obračala pažnju na njega samo sam pjevala i sa osmjehom čekala mamu kako bi joj prenjelja savršenu vijest oko prijemnog. Pošto je shvatio da ga ne slušam uhvatio me za kosu i bacio na pod. Počela sam se derati na njega govoreći mu :~ Jesi ti normalan, haj objedi od mene vidiš da sam raspoložena neču da se svađam. Pošto sam mu to rekla uzeo je šipku od kišobrana i počeo me njom udarati. Pokušala sam ga zaustaviti ali nisam mogla bio je jači od mene. Tamam kada sam se predala i pomislila da mi niko neće moči pomoći na vratima sobe se pojavila Anastasija moja najbolja prijateljica. Vidjevši šta se dešava počela se derati na Denisa govoreći da da me pusti na miru ali on nije poslušao već je pošao i nju da udari. Uzela sam jednu dasku koja je stajala iza vrata i udarila ga svom snagom. Čudo nije mi ga bilo žao. Dok je on ležao na podu bez svijesti brzo sam potrpala stvari u torbu i trčeći krenula sa Anastasijom prema dvorištu. Tamam kada smo prešle dvorište i krenule prema čošku od ulice, Denis se probudio i sa prozora nas ugledao kako bježimo. Brzo je skoćio sa prozora pošto je bilo nisko, i krenuo za nama. Trčele smo što smo brže mogle, ali bio je blizu nas. Baš kada sam pomislila da nećemo uspjeti na semaforu se upalilo crveno svijetlo za pješake i auta su automacki krenula sa vožnjom tako da nas nije uspjeo stići. Kada smo se približile Anastasijinoj zgradi stala sam da se odmorim ali sam znala da nemam dovoljno vremena za to pa sam samo uhvatila Any za ruku i krenula prema ulazu. Kada smo ušle znala sam da ni tu nisam sigurna ali na svu sreču Denis nije znao gdje ona živi pa mi je to davalo malo nade. Kada smo ušle u stan uzela sam telefon i javila mami šta se desilo. Pokušala je da me nagovori da se vratim ali nije uspjela bila sam odlučna u činjenici da tu ostajem. Pošto su njeni bili bogati a bila je jedinica, roditelji su joj kupili stan u kojem je sama živjela. Tu sam bila oko mjesec dana, i već sam svoje obavijestila da ču tu i zauvjek ostati, da me oni ustvari usvajaju jer nisu imali još djece. Poslje dva mjeseca stanovanja kod Any obavijestila me o tome da se sele, a gdje to se još ne zna. To je bilo kao neko iznenađenje za obje. Putovnicu sam imala jer sam je jednom prilikom vadila kada sam išla sa tečom u Španiju. Bila je to kao nagrada što sam tu godinu završila odličnim uspjehom. Od silnog uzbuđenja nismo mogle spavati pa samo pričale o mjestu gdje idemo. Sutradan je bio vikend pa smo se počele pakovati. Pošto nisam imala najbolje stvari, Any mi je dala neke njene stare koje su bile dobro očuvane. Iako je bila bogata i jedinica nije bila razmažena i izdignuta, naprotiv bila je jako pozitivna i fina osoba sa kojom bi moga cijeli dan razgovarati. Bila je odlična učenica pa mi je često pomagala oko predmeta koji su mi slabije išli kao matematika i fizika.Anastasijini roditelji su u školi javili da se selimo, i uzeli su papire o vladanju i učenju. U ponedeljak ujutru krenuli smo nepoznatim pravcem. Prilikom polsaka shvatila sam da mi moja porodica neče ne dostajati jer ni sakim nisam bila bliska, jednostavno sam ponekad u svojim mislima se nadala da sam ustvari iz dobre porodice a da su me babice prilikom poroda zamjenile, i da sam greškom došla u ovu prokletu porodicu. Ali nažalost to je bila samo moja fantazija. Tokom puta Any i njena mama koja je bila jedna jako ljubazna i fina žena su spavale. Ja baš i nisam, cijelim putem sam razgovarala sa njenim ocem koji je bio najbolji čovjek na svijetu. Ali i pored priče razmišljla sam o svojoj „budučoj“ školi, ali nisam mislila na osnovnu već srednju. Nisam napomenula da je škola već bila pri kraju ostalo je bilo još sedmica dana do kraja tako da isto nam je bilo. Negdje oko 3 sata prije dolaska u novi grad zaspala sam i više se nesjećam nićeg sem dijela kada sam se probudila u novom gradu. Any je bila toliko sretna i uzbuđena da je skakala od sreče, a ja iskreno nisam znala ni gdje smo. Osvrtala sam se oko sebe i pokušavala naći nešta što bi mi pomoglo da skontam gdje se nalazimo. Okrenula sam se prema kući i proćitala natpis koji je ondje stojao. Više ga se ni ne sječam ali u tom trenutku jedino to mi je prolazilo kroz glavu.

III

Shvatila sam da smo negdje oko Njemačke ali gdje blage veze nisam imala. Anastasijin tata nam je rekao da smo ustvari u Magdeburgu Kada smo ušli u kuću bila je ogromna. Dnevni boravak dovoljno velik, sobe normalne ali za mene velike, kuhinju nisam ni gladala ali znam da je velika. Kada smo se popeli na sprat Any mi je rekla koja je moja a koja njena soba. Nisu se puno razlikovale, samo po tome što je njena imala dva prozora a moja samo jedan, što mi je nekako odgovaralo jer volim kada mi je soba tamnija, ali prozračna. Ostavila sam torbu u jedan čošak i izašla iz sobe kao što mi je rečeno, to je trajalo oko 20 minuta dok su radnici iznjeli stvari. Kada su sve završili uzela sam da promjenim mjesto nekih od stvari, pa sam ih stavljala na mjesto koje se meni činilo boljim. Nisu to neke velike stvari neke sitne skoro da se nisu ni primjetile. Kada sam završila slaganje odječe u ormar otvorila sam širom prozor sklonivši zavjesu u drugu stranu. Dok sam ubuvala cipele mahinalno sam pogledala kroz prozor i vidjela jednog momka mojih godina. Imao je crnu kosu sa par plavih pramenova koja je dosezala njegova ramena. Izlazio je baš iz dvorišta kuće koja je gledala u našu. Nisam znala dali je njegova ili je kod prijatelja a iskrneo nije mi bilo ni bitno. U tom trenutku samo mi je kroz glavu prolazila slika njegovog preljepog lica. Baš kada sam se zagledala u njega slučajno se okrenuo prema prozoru i spazio da ga gledam pa se blago nasmješio a ja sam brzo sklonila pogled u drugu stranu iako sam jako željela da ponovo pogledam u njega. Okrenula se i izašla iz sobe krenuvši prema stepeništvu. Silazeći Any me spazila pa je rekla da je sačekam, ali pošto sam razmišljala o njemu nisam ni skontala šta je rekla pa sam samo nastavila silaziti. Potrčala je i uhvatila me za ruku. ~Šta je tebi? pitala je dok mi je povukla ruku.~Izvini, nešta sam se zamislila odgovorila sam zagrlivši je. ~Ma uredu je mislila sam da si nešta ljuta . Sjele smo za sto zajedno sa roditeljima ( morala sam ih tako zvati jer su mi zabranili da ih zovem imenima) da ručamo. Završivši sa jelom ustale smo od stola, a Any je predložila da idemo malo prošetiti tu po kvartu samo da se upoznamo. Pošto je bilo bilo kasno, oko 7 sati navećer ipak sam pristala. Krenule smo prema ulazu u ulicu pošto je naša kuća bila negdje među zadnjim. Smijale smo se onako kako mi znamo, glasno ne obazirući se na ostale stanare koji su nam se smjašili. Pričale smo na našem jeziku jer nismo željele da ostali čuju naš razgovor. Došavši na početak ulice odlućile smo da nastavimo dalje šetati preko. Kada smo prešle na drugu stranu ponovo sam spazila istog onog momka koji me očaro. Samo sam se bolago osmjehnula što je Any primjetila pa je odmah počela sa pitanjima. Kada smo se vratile kući bile smo umorne pa smo pogledale neki od filmova koji je bio na TV-u pa smo otišle na spavanje. S obzirom da smo bile umorne od puta i sređivanja soba otišle smo na spavanje. Sutradan smo kasno ustale jer škola je već završila, ali nas je čekao upis u srednju, pa smo i za to odlućile da čemo upisati istu. Kada sam ustala ponovo sam otovorila prozor ali sam zaboravila navući zavjesu, pa sam to skontala tek kada sam skinula majicu. Samo sam prišla i povukla je ne gledajući kako. Obukla sam neku od starih majica i terenerku i izašla iz sobe. Za doručkom „tata“ nam je dao novac sa kojim bi otišle do radnje da uzmemo sebi nove odječe. Uzela sam jednu skunjicu i majicu koje mi je Any dala prije polaska i obukla moje nove cipele. Diskretno sam se našminkala, ništa naručito samo sam stavila malo kreona i maskare jer sam voljela da istaknem svoje zelene oči. Zaputile smo se prema radnjama, uzimajući samo stvari koje nam se najviše sviđaju. Po prvi put sam se osjećala lijepom jer svaki dečko koji bi prošao pored nas dvije gledao nas je, i okretao se za nama. Vratile smo se kući punih ruku, ipak ja sam ih imala više jer je Any isključivo birala odjeću za mene. Pošto je „tata“ bio već odavno u uredu, pokazale smo mami stvari koje smo kupile. Nju mi nije bio problem tako zvati jer sam je oduvjek smatrala svojom drugom majkom. Kada smo joj sve pokazale, ostavile smo stvari i presvukle se. Bila sam u nekom kratkom kariranom šorcu koji je isticao moje duge noge, a majica je bila neka na bretele i dovoljno uska da ističe moju dobro građenu figuru. Any je bila u nekim svijetlim kratkim pantolama i majici kratkih rukava. Uzele smo rekete i izašle u dvorište da igramo pošto je sunce već bilo zašlo sa druge strane kuće. U dvorištu kuće preko puta bio je onaj momak sa još jednim koji je bio obučen kao hip-hoper sa plavom kosom, kačketom na glavi i pirsom na usni sa lijeve strane. Kolko sam primjetila nešta su smješno pričali. Stale smo tako da sam ja bila okrenuta leđima ogradi a Any je stajala ispred ulaznih vrata, kako ona kaže da me može „ obavijestiti“ kako če on reagovati. Tomu sam se samo glasno i slatko nasmijala i rekla da me ne zajebaje već da počne igrati. Već kod prve loptice ružno ju je udarila pa je bila dalje od mene. Potrčala sam da je udarim ali sam se slučajno nagela pa je šorc otkrio i više nego što treba. Any je udarila lopticu i pogledala preko oka u njih dvojicu, govoreći mi sve šta se dešava. ~ Onaj plavi nešta govori onom drugom ali pokazuje na tebe i grize se za donju usnu. Baš je dobar moram priznati. ~Ma boli me briga šta oni rade želim igrati. Odgovorila sam udarajući lopticu. Dugo smo igrale, tačnije sve dok tata nije došao. Tada smo krenule u kuću jer su nas zvali na večeru. Pogledala sam prema dvorištu i njih dvojica su ulazili također.~Ma briga me, pomislih u sebi i uđoh u kuću zatvarajući vrata.