WE ARE LOVERS TONIGHT

Ja sam vec mislila da necete nastavljati, ali mnogo mi je drago sto je Anita napisala nastavak.
Super je

Woooow...Mislim da je ovo najbolja fikcija na forumu.
Odlicno...can't wait next chapp ^-^

hvala... (=

Dosadiloo
Jbg kad dugo vremena pises istooo... -.-

Ma daaaj,meni su svi chappovi na svoj nacin dobri i zanimljivi,ne podcenjuj sebe
Samo nastavite ^-^

Posto sam ja na redu za nastavak...

Pa...vjerojatno cu ga sutra napisati...

sad mi se bas neda

Evo napokon sam i ja na redu za svoj chapp:)
Nadam se da cete uzivati...


-Probudila sam se i odšetala do ormara.Tražila sam savršenu haljinu kako bih u njoj pokušala sakriti događaje iz prošle noći.Zaprepastila sam se kada sam shvatila da Anitina odjeća nije tu.Odmah sam u noćnom ogrtaču otrčala na recepciju.
Portir mi je saopćio da se Anita preselila u gostinjsku sobu.
Bilo mi je malo lakše.
-Ali gospođice nije mi jasno što vi radite budni ovako kasno?-rekao mi je portir.
-Šta,koliko je sati?-
-2 iza ponoći-
-Hmm...u tom slučaju vraćam se na spavanje-

Dok sam se penjala stubama razmišljala sam o tome zašto sam mislila da je već jutro.Očito su me sinoćnji događaji totalno zbunili.
U tom trenutku nestalo je struje.Kroz staklo pored sebe vidjela sam kako blješte munje i pada kiša.
Prolazila sam pored gostinjske sobe.Ušla sam unutra i vidjela da Anita nije tu.
Zabrinula sam se pomislivši da je vani na oluji.
Nisam znala šta da radim,samo jedna osoba pala mi je na pamet.
Tom!!
Odjurila sam do njegove sobe i ušla bez kucanja.
Ležao je na krevetu i gledao u strop.
-Što radiš ovdje,nešto se desilo?-upitao je.
-Anita nije tu,a vani je strašna oluja?-
-Molim?-
-Da baš tako,idi,potraži je!-
-To ću i napraviti!-rekao je,brzo se obukao i izjurio vani na kišu.
Bilo mi je barem malo lakše,jer sam znala da sam napravila nešto dobro za nju.
Odlučila sam se vratiti u svoju sobu,ništa više nije bilo u mojoj sobi.

Legla sam na krevet i pokušala zaspati.Nisam mogla.Onda sam sjela na sag ispred kreveta i zaplakala.Nisam ni bila svjesna kako glasno plačem sve dok netko nije upao u sobu.
Nisam odmah vidjela o kome se radi.Nosio/la je svijeću u rukama,jer nije bilo struje.
-Jesi dobro?-raspoznala sam Billov glas.
-Da!-obrisala sam suze-A što ti radiš ovdje?-
-Čuo sam jecaje,došao sam provjeriti što se dešava jer nema struje i..-
Hodajući u mraku sapleo se od moje tamno crvene CL štikle koje sam dobila na dar ravno sa piste Fashion Weaka u Milanu prije nekoliko mjeseci.
Sve bi bilo dobro da nije pao preko mene.
Ponovno sam osjetila njegov miris,blizinu.Počela sam još jače plakati.
Izdala sam ga,ne mogu si to oprostiti.Kad samo pomislim koliko ga volim.
Mislim da je i on osjetio isto.Nježno je prislonio svoje usne uz moje i poljubio me.
-To znači da mi opraštaš?-upitala sam.
-Volim te!-samo to je rekao i jako me zagrlio.

Konacno i tvoj nastavak
Nadam se da ce Anita da oprosti Tomu i ako to nije zasluzio
Svidja mi se

Jeee,.konacno ^-^
Jaoo on se sapleo,jos na tebe xPPp ^-^
Ma oprostice mu valjda,,. ://
Sada nam ostaje da cekamo Anitin chapp <3

Napisat ću nastavak čim stignem, obećavam! xD
I sviđa mi se tvoj (=
Jadna ja tamo na kiši

Joj jes' dobro xD

OMG moram pisati nastavak...
Sutra
I promise (=

Anita wrote:

OMG moram pisati nastavak...
Sutra
I promise (=

Super

Iz sna me trgnula snažna grmljavina. I dalje sam se tresla od hladnoće, nisam nikada ni pomišljala što bih mogla učiniti u takvoj situaciji, psića sam još više prigrlila uz sebe, sigurno je i njemu bilo hladno.
Pitala sam se da li je itko primijetio da me nema, upitao se gdje bih mogla biti, ali sam samu sebe razočaravala negativnim odgovorima. Pomišljala sam da sam za sve bila neprimjetna. U tom trenu sam imala samo jednog prijatelja i nalazio se sa mnom. Jedno drugo smo tješili, ja njega riječima, a on mene zadovoljnim mahanjem repa, sigurna sam da mi je tako želio pokazati da ćemo se nekako izvući.
Bol u nozi je postala gotovo neizdrživa, bila sam sigurna da sam je slomila. Znala sam da bi mi samo jedna osoba mogla ublažiti svu bol koju sam osjećala, ali u tom trenu je on vjerojatno bio s nekom drugom kao i svake druge noći.
Zamislila sam se i opet polako počela tonuti u san. Odjednom mi se učinilo da čujem kako meni dobro poznati glas uzvikuje moje ime. Nekako sam se digla zaboravivši na bol i otišla do samog ulaza u pećinu. Opet sam čula isti glas.
~Anita, dozivao je.
Bila sam presretna jer ću se izvući živa, ali još sretnijom me činila činjenica da je to bio Tom, čula sam njegov glas kako me uporno doziva.
~Tu sam, prati moj glas, ne mogu se micati, povrijedila sam nogu, vikala sam koliko glasno sam mogla, nadala sam se da me čuje.
~Ne brini, dolazim, smirivao me je, a srce mi je lupalo kao ludo. Nisam znala točno zbog čega, valjda zbog ushićenja i toga što je baš Tom pošao da me traži, totalno sam zaboravila da me upravo on prevario i da sam na njega bila ljuta. Zapravo za to nisam ni marila. Odmah sam osjetila da mu trebam oprostiti.
Vidjela sam njegovu siluetu u daljini, munje su osvjetljavale put i njega. Blještale su i osvjetljavale njegovo pravo lice, ono lice koje sam ja zavoljela, onaj Tom koji me prevario nije bio pravi Tom.
Konačno je došao i zagrlio me tako čvrsto da nisam mogla disati.
~Ovo me nije ubilo, ali ćeš ti ako me nastaviš tako snažno stiskati, našalila sam se s njim.
~Oprosti, rekao mi je nježno i pogledao mi u nogu.
~Ne osjećam bol kad si ti sa mnom, ti si moj štit, rekla sam i nježno prislonila svoje usne na njegove. Opet sam se osjećala kao da letim, slobodna i bez ikakve boli, na nogu sam bila posve zaboravila. Željela sam samo biti uz njega jer je to bio najljepši osjećaj na svijetu. Nisam ga namjeravala nikada ostaviti, bio je kao dio mene.
Nastavila sam ga ljubiti sve strastvenije dok se to nije pretvorilo u ludu predigru.
~Ali tvoja noga, napomenuo me.
~Zaboravi na nju, ne osjećam bol kada sam s tobom, zapravo zaboravim na sve ružno, šapnula sam mu na uho i nakon toga ga počela ljubiti niz vrat. To mu se jako dopadalo, osjećala sam kako mu tijelo podrhtava.
~Idemo se riješiti ove mokre odjeće, namignuo mi je. Svukli smo se i nastavili ono što smo davno bili započeli.
Pećina nije bila najugodnije mjesto na planeti, ali se nisam namjeravala suzdržati.
Ipak je Tomu bilo neugodnije jer je ležao na zemlji, ja sam zauzela gornji položaj. Bio je to najbolji i najneobuzdaniji seks ikada. Gledali smo se ravno u oči i mogla sam primijetiti zadovoljstvo. Smješkao mi se i povremeno me ljubio. Osjećala sam se kao nikada prije, ne postoje riječi koje bi mogle to opisati, fantastično, senzacionalno, nijedna riječ nije blizu opisu tog osjećaja.
~Vrijeme je da opet obučemo onu mokru odjeću, rekla sam mu i dobacila mu njegovu.
Obukli smo se i prišla sam mu.
~Zar ne misliš da bismo trebali popričati, rekla sam mu i sjela do njega.
~Možeš li mi oprostiti, pitao me.
~Već jesam, odgovorila sam mu, ali možeš li ti više to ne ponoviti, spustila sam glavu na njegovo rame
~Pokušat ću, rekao je. Digla sam glavu istog trena i pogledala ga
~Ma šalim se, neću više ponavljati istu glupost, obećavam, zvučao je ozbiljno, na greškama se uči, namignuo mi je.
Sačekali smo da kiša prestane zagrljeni. Već je bilo i svanulo.
Zaputili smo se nazad prema hotelu, nisam znala kako popričati s Dajanom, ali sam odlučila i njoj oprostiti. Znala sam da je sve učinjeno nenamjerno i stvarno sam se nadala da će se pomiriti s Billom.
Pomalo sam šepala, ali mi je Tom pomagao da hodam. Psić je išao za nama.
Stigli smo do hotela, već je bilo vrijeme doručka. Ugledala sam Billa i Dajanu kako sjede za istim stolom i smiješe se. Znala sam da je posrijedi nešto dobro, naslutila sam da su se pomirili.
~Idemo do njih, predložila sam Tomu.
Prišli smo do njihovog stola. Dajana je odmah ustala i zagrlila me.
~Hvala Bogu da si dobro, oprosti za sve, molim te, pokušaj nekako
~Već sam razmislila o tome, naravno da ti opraštam, zar da dopustim da nam neko muško uništi prijateljstvo, zadirkivala sam Toma.
~Hvala ti, brinula sam za tebe znaš, gdje si bila, počela me grditi.
~Tražila sam ovo čudo, okrenula sam se i pokazala joj psića, nije se baš oduševila, nije jako voljela životinje.
~Sve je u redu, pitala me, usput, Bill i ja smo se pomirili, rekla je.
~Malo me noga boli, odgovorila sam joj, a za Billa sam imala osjećaj, vi ste baš jedno za drugog, nasmijala sam se.
Otišla sam se presvući i nakon toga sam otišla liječniku da mi pregleda nogu. Nije bilo ništa strašno, blago uganuće. Stavio mi je zavoj i predložio mi da stavim led kada se vratim u hotel.
Posljednji dan na otoku na kojem se toliko toga desilo, pomislila sam dok sam se vraćala.
Sastali smo se na večeri, na plaži svi skupa. Ništa nam nije moglo pokvariti sreću, ničemu to ne bismo ni dopustili. Nazdravili smo za danas i nismo marili što će nam donijeti sutra koje nas je opet rastavilo.

THE END

Nadam se da ste uživali dok ste čitali ovu našu FF. ...
Ja sam uživala pišući je...
Hvala što ste je čitali... (=

Dajana slučajno sam obrisala tvoj komentar -.-
sryyy

I htjela sam ti reći..
Hvala
I meni je bilo zadovoljstvo...
Možda opet nekad budemo surađivale (=

Ja sam uzivala...
Kako mi je zao sto je kraj

Super je cjela ff