Wenn nichts mehr geht

Znam da ova ff i nije dobra ali ipak cu da je stavim...



Zivela je u malom gradu, sama sa svojom ljubavi prema nedostiznoj osobi. Bila je sama, bez ikoga na svijetu. Svi su je napustili jer je bila drugacija od njih, zbog toga sto je voljela pogresnu osobu. Zbog te ljubavi mnogo je patila, duboko u njoj to ju je ubijalo. Istvremeno ta ljubav bila je jedino sto joj je donosilo malo srece. Negde je cula da se cuda desavaju, vjerovala je da ce se i njoj dogoditi. Nadala se da ce nekada da upozna svoju veliku ljubav, zelela je samo da ga vidi i kaze mu sta osjeca prema njemu. Dok je jednog hladnog zimskog dana prolazila mostom pogled joj je zastao u rijeci. U vodi je vidjela lice svoje velike ljubavi. Zvao ju je sebi a na licu je imao osmijeh koji ona do tada nikada nije vidjela. Sada je vec i plakala. Znala je da je to sve njena masta, ali je izgledalo tako stvarno. Bill ju je zvao sebi, daleko od tuge i ovog okrutnog sveta. Nije to mogla vise da izdrzi, plakajuci je otrcala kuci. Jedinu utjehu nalazila je u pjesmama Tokio Hotel-a. Pjesma koju je sada slusala je wenn nichts mehr geht.







Pomislila je ''zasto ja nisam njegov andjeo''. Toliko je to zelela da je bila spremna na sve zbog toga. Znala je da kako bih postala Billov andjeo morala bih se odreci ovg zivota koji ima. To joj nije bilo tesko i onako nije zelela taj zivot. Istig trenutka izasla je vani. Hodala je gradom razmisljajuci.

U jednom trenutku nasla se na onom istom mostu gdje je u rijeki vidjela Billa... U mislima joj je jos uvijek bila pjesma Wenn nichts mehr geht.. u glavi su joj samo ti stihovi odzvanjali... zeljela je da ona bude taj andjeo o kome Bill pjeva... da ga cuva i stiti od ovog nepravednog i okrutnog svijeta u kojem je ona zivjela. I dalje je stajala na istom mjestu ne usudjujuci se pogledati u rijeku... bilo ju je strah sta bih moglo da se desi. Stajala je skupljajuci snagu da pogleda, kada je to konacno ucinila vidjela je istu sliku od prije. Samo sto sada na licu se nije nalazio osmijeh, sada je bio tuzan.. sada vise nije ni razmisljala, nije ni osjecala samo je gledala i slusala.. gledala je njegov tuzan izraz u vodi i slusala istu pjesmu...

Jos neko vrijeme stajala je gledajuci a onda se prepustila osjecanjima. Zeljela je da ide njemu... sada je imala priliku za to i nije smjela da je propusti, morala je to da uradi. Zatvorila je oci ispustivsi jednu suzu rekla je '' i kada vise nista ne ide bit cu andjeo samo za tebe''.

Nestala je most je sada bio prazan a na povrsini rijeke ni Billa nije bilo... nestali su...

Njena zelja sada se ispunila...sada je andjeo....Billov andjeo

Meni je super...
vec sam ti rekla...
Bas mi se svidja...
Vidis da i ti mozes

Heh ti to kazes samo da bih me utjesila...

SaDiCA wrote:

Heh ti to kazes samo da bih me utjesila...

Vec smo prosle ovaj razgovor hehe...
Ozbiljno mi se svidja... Ne bih ti lagala

Heh ajd ok...
Drago mi je da ti se svidja jer ti si ipak bolja od mene...

meni je isto prica super...
ja sam pokusawala pisat ali mi nes neide od ruke

Bas mi je dragoi da vam se svidja...

Ma neznam ni ja da pisem...
Mislila sam da je ovo bezveze ali et izgleda da vam se svidja...

ovo je super stvarno...svaka cast:)

Hvala...

extra jeeeeee

Ahh
predivno

Marija wrote:

ovo je super stvarno...svaka cast:)

agree...

ehtra je Sadice duso,atvarno je predivno!!!!!!!!mwa

Wow hvala vam...
Nemogu da vjerujem da vam se svidja...

Čitala sam je davno i sjećam se da sam se toliko rastužiLa .
Opet sam je jutros pročitala i ne mogu vjerovati kako je * SAVRŠENA *
Fkt Sadice, svaka čast