Ur Dream Is My Dream-BFF

Posveceno mojoj najboljoj prijateljici....

Volim te Nora.....



-Ja jos uvijek mislim kako cu se probuditi i sve ce ovo biti samo san!-rekla je Nani sjedavsi na ljuljacku.
-Ni ja.Jos uvijek ne vjerujem ni da smo se upoznale a pogotovo da idemo na TH koncert!-i ja sam dijelila
njeno uzbudenje.
-Strah me da cu otvoriti oci i da ces ti biti samo na msn-u,da ce TH biti samo san!-ok,Nani mora pokvariti
svaki lijep trenutak svojim slutnjama.
-Ali ovo je istina!-uvjeravala sam je sa smjeskom.

! ! ! ! ! !
-Nora sta se desava s tobom?-upitala me mama jednog kisnog dana,dok sam sjedila pored prozora,a pogled
mi se gubio u prozirnim kapljicama kise.
-Zabrinuta sam!-kratko sam joj odgovorila.
-Zbog cega?-nastavila me gnjaviti.
-Nisam se cula s Nani vec tjednima,nema je na msn-u,ne odgovara na poruke!-nesto me presjeklo,ustala sam
i otrcala u svoju sobu,bacivsi se na krevet zagrlila sam svoj jastuk i zaspala.
-Neeee,Nani!-trgnula sam se iz sna,naglo otvorivsi oci.
Samo san tjesila sam se.Ipak...osjecala sam nesto,nesto neopisivo.Neko zlo u zraku.
Nisam vise zeljela cekati ni sekunde.Morala sam je cuti.Otisla sam na Face.Na chat.Bila je tamo njena rodica.
Odmah sam ju upitala za Nani.

Nora:Hej cao!
Jelena:Cao!¨
Nora:Necu da duzim,reci mi gdje je Dajana.Zasto je nema na msn-u i opcenito gdje je nestala?
Jelena:Pa zar ti ne znas?
Nora:Zar nesto treba da znam?
Jelena:Pa ona ozbiljno bolesna.U bolnici je.Iskreno ne znam koliko joj je jos ostalo.

Kad sam procitala to nesto u meni se slomilo.Prekrila sam lice rukama i vristala iz sve snage.
Pocela sam lupati sve oko sebe.
Mama je zabrinuto utrcala u sobu.
-Nora,Nora smiri se!-zagrlila me-Sto se desava?-zabrinuto je gledala.
-Nani!-nisam imala snage reci to-Nani...umire.Vodi me k njoj.Moram je vidjeti!-
-Ali...-mama je bila zbunjena.
-Samo me vodi dovraga!-osula sam paljbu na nju.

! ! ! ! !
Stigli smo do bolnice.Tamo je u hodniku sjedila Nanina mama.Bila je vidno zabrinuta.Plakala je.
Jedva sam uspjela progovoriti neku rijec utjehe.
Saznala sam sta se desava s Nani.Otkrili su joj rak.
Dok sam slusala te rijeci ispod mene se otvarala zemlja,iznad mene se sirilo nebo.
-Mogu li je vidjeti?-skupila sam nekako snage na kraju da upitam to.

! ! ! ! !
-Nani!-pritcala sam joj i prislonila svoju glavu uz njenu.
-Dosla si!-slabasno se nasmijesila.
Jedva je govorila.Molila sam je neka ni ne govori,neka cuva snagu,ali nee...
-Nora,ti moras otici na koncert.Ispuniti nas san!-zapovjedila mi je.
-Ici cemo zajedno na taj koncert,znas da hocemo.Ozdraviti ces!-tjesila sam ju,a tjesila sam i sebe,mada
smo obje znale da lazem.
-Znas da nije tako!-prekorila me pogledom.
-Ali ja necu da idem bez tebe!-plakala sam gledajuci njeno blijedo lice.
-Moras!-naredila je-To je moja posljednja zelja!-

! ! ! ! !
Tri dana kasnije primila sam najtezu vijest u zivotu.Nani...nije vise tu.Moja najbolja prijateljica.Nikada vise
necu je vidjeti.Skupljala sam snagu.Nisam zeljela plakati.Znala sam vrlo dobro da ona to ne bi zeljela.
Kad je doslo vrijeme za koncert,premisljala sam se.Nisam imala snage da odem.Onda sam se sjetila da je to
bila njena posljednja zelja.Odlucila sam.Idem,ali i ona ide sa mnom.
Ne,na mom plakatu nece pisati:"Tokio Hotel Best Bend Ever!"niti bilo sta slicno.Na mom plakatu biti ce Nanina
slika.Kako bilo,ali biti ce samnom tamo.

! ! ! ! !
Stajala sam tamo u onoj dvorani.Oko mene gromoglasna buka.Na pozornici moj san.Ne,ne moj san.Moj i Nanin san,a ona sad nije tu.Moj san nije bio potpun bez nje.Oko mene tisuce ljudi,tisuce glasova,a ja sam bila
sama.Stotine svjetala uperenih oko mene,a ja nista nisam vidjela u tami.Mom tunelu nije se nazirala svjetlost.
Nisam jos ni dosla sebi,nisam ni shvatila gdje se nalazim,a vec je dosao kraj.Zadnja pjesma.Napokon sam
se usudila podignuti glavu,pogledati te decke o kojima smo nocima pricale.
U trenutku kad sam podigla glavu,Bill je stajao do Georga,nesto mu je rekao,a onda...onda su obojica
pogledali u mene.Ma sigurno ne gledaju u mene,nego samo u mome pravcu,govorila sam sama sebi.
Zavrsila je i ta zadnja pjesma.Gurala sam se kroz masu,ne ja se nisam gurala prema pozornici da bih
dobila autogram,ja sam samo zeljela vani,zeljela sam izaci,nestati.Htjela sam samo trcati do kraja svijeta
nadajuci se da cu tamo negdje naci nesto sto ce me privuci k sebi.Osjecala sam da se gusim dok sam trcala.
Onda...Zaustavio me jedan grub glas.
-Podi samnom!-rekao je i poveo me sa sobom.Gledala sam tog visokog muskarca.Izgledao je kao neki
cuvar ili nesto tako.Kad sam shvatila sta se desava nasla sam se pred vratima na kojima je pisalo:
-Tokio Hotel Backstage-
Nisam mogla vjerovati u to sta se desava.
Muskarac me uveo unutra,a onda je izasao zatvorivsi vrata za sobom.
Okrenula sam se oko sebe i ugledala Billa i mog Heidija kako sjede za nekim stolom.
Kad su me vidjeli ustali su i prisli mi.
-Djevojka sa tvoje slike...njeno ime je Nena?-upitao me.Heidi je stajao kraj njega i gledao me.
Sad sam shvatila...onda kad su gledali u mene...zapravo su gledali u sliku.
-Kako ti znas moju Nani?-grubo sam dreknula na Billa.Kako se samo usudio spomenuti je?
Nisam bila ni svjesna da se upravo derem na omiljenog mi pjevaca.Jednostavno me spomen na nju
deprimirao.
-Dobili smo njeno pismo!-poceo je oprezno govoriti,primijetio je da mi je to bolna tema-Iskreno mi to
pismo sigurno ne bismo ni pogledali da nije bilo tako neobicno!-dodao je kao usput.
-Zasto je njeno pismo bilo neobicno?-znatizeljno sam ga prekinula.
-Omotnica je bila natopljena krvlju!-sad se i Heidi ukljucio u razgovor.
-Tocno tako!-potvrdio je Bill-Procitali smo njeno pismo,jako nas je pogodilo.Pisala je o tebi,o vasim zeljama i
snovima,a onda kako vam je sve to srusila njena bolest.Poslala nam je i svoju sliku.Kad sam vidio tebe tamo
s slikom na tvome plakatu odmah sam je prepoznao i znao sam da si ti djevojka o kojoj je pisala.-
Prestao je govoriti kad je vidio kako placem.
-Trebale smo zajedno doci na ovaj koncert!-slomila sam se pod bremenom ove tuge.
Bill me samo potapsao po ramenu i okrenuvsi se otisao i sjeo u kut.Spustio je glavu i prekrio lice rukama.
Ocito je i njega rastuzila moja tuga.
Nisam se ni trudila zadrzavati suze.Plakala sam iz dubine duse.
Heidi je i dalje stajao kraj mene i tuzno me promatrao.Onda mi se priblizio i njezno m zagrlio.
-Nemoj plakati!-pokusavao me utjesiti.
Njegov zagrljaj jacao me.
-Vidis da je vrijedilo!-cula sam jedan glas u glavi kako mi kroz smjesak govori.
-Nani!-tiho sam promucala-Hvala ti Nani-pomislila sam u sebi.
-Rekla si nesto?-Heidi je spustio pogled na mene.
-Ne!-uspjela sam se nekako osmjehnuti i jos vise sam se pritisnula uz njega.

i loveee this

hvala alex...kad ces ti pisati svoje chappovee

sad uskoro zabranjen mi net 20 dana pa moram krisom

Joj Nanii mojaaa
Ovo je stvarno nešto najljepše ...
Nemaš pojma koliko mi znači, stvarno je prekrasno.

Ne mogu ti opisati koliko je divno ...
Prvo što smo ja i ti ...
Drugo što se ovdje uživo poznajemo ...
Treće što trebamo skupa na koncert, a znaš da mi je to najveća želja u životu.
Sinoć sam se sjetila koncerta i isplakala se. Jebiga.
Četvrto ... što je najtužnije ... da sam morala bez tebe. Ne mogu to zamisliti.

I što sam morala sama na koncert.
I ono s Heidijem i Billom.
Waaaaaaaa

Pretužno je.
I prelijepo.

Hvala ti, bby moja
Hvala ti beskrajno!

I volim te mucho mucho mucho!

joooj norana srecho....
ne znas kako mi znaci ovaj komenatar
i bas sam zamisljala
kako cemo jednom otici
skupa na koncert
samo se nadam da tad ja necu umrijet
pa ti neces morati ici sama....

hvala ti puno srecho moaa
volim teee:D

I ova ff ti je super dajana...

hvala...mada ovo i nije neka ff
ovo je poklon za mou BFF

Za mene!
Sreća mojaaaaaaaa!