2 zaljubljena andjela

2 zaljubljena andjela




Tog kisnog dana bila sam zaista umorna...nisam znala sta da radim..izjedala me neka tuga onako iznutra...sta je bio razlog takvim osjecajima??da li mozda to sto sam ga svakim danom voljela sve vise,a on je bio daleko..doista neznam...isto tako neznam sta me ocaralo u tom tako obicnom a opet jedinstvenom misterioznom decku..mozda njegove oci koje su za mene bile pogubne od prvog dana...ili njegov osmijeh koji mi jos uvijek odzvanja u mislima ili pak onaj glas zbog kojeg mi cijelo tijelo treperi...neznam i mislim da nikad necu znati...iz mojih skrivenih misli trgnuo me zvuk mobitela..stihovi pjesme „durch den monsun“..bila je to prva pjesma njegova pjesma koju sam cula..svaki put kad je slusam osjecam da je posvecena upravo meni...i sad kad je zvuk te pjesme na mom mobu osjetila sam uzbuđenje..jer..taj zvuk na mobu otkrivao je da me zove upravo on,bas on,moja jedina ljubav,moj voljeni...bill...nisam vec dugo cula taj zvuk..sa strahom sam se javila...s druge strane cula sam veselo:“hallo meine liebe!“..osjetila sam nesto kao da ce mi iskociti srce...pocela sam skoro gubiti svijest..mislila sam da sanjam...ali ipak odgovorila sam samo s rjecju:“bill?????“ .......“da ja sam,bill...nije ti drago sto me cujes..ili!?“....“ma naravno da mi je drago,samo skoro sam pomislila da sanjam.“odgovorila sam pomalo izgubljeno...cula sam nestasan smijesak s druge strane..vec sam mogla zamisliti kako je prije tog smijeska onako zavodnicki ali ipak djecacki podigao obrvu...“nadam se da si slobodna danas...htio bih te vidjeti..jako mi falis“rekao je on,sada pomalo nostalgicno...“ma naravno da jesam,za tebe uvijek“...dogovor je pao..naci cemo se na starom mjestu..u parku pod nasom tuznom vrbom...odmah sam izasla iz kuce i pozurila u park kao da me nesto tjeralo da idem sto prije..kao da me tamo ceka nesto najvaznije..kao da me ceka vjecnost..ali doista tamo me cekao moj zivot..cekao me on...a on je i bio moj zivot ili barem njegov smisao..u tom trenutku nisam to tocno znala...dosla sam i stala pod vrbu...netko mi je prisao s leđa i prikrio rukama oci..osjetila sam topli dah na vratu...a onda njegov topli obraz prislonjen uz moj...okrenula sam se i vidjela lice anđela..snazno me zagrlio i stavio svoje tople dlanove na moje lice...u meni su se mijesali neki osjecaji koje nisam znala opisati..neznam ni sad...primijetio je da se sa mnom nesto događa pa me upitao:“je li sve uredu??zasto si tako tuzna?“..“nisam tuzna samo mislim o tome koliko mi znacis,koliko te volim!“...nasmijao se rekavsi:“napokon sam pronasao ljubav..napokon netko tko upotpunjuje sve moje snove!“..u tom trenu pritisnuo je svoje usne na moje..bio je to nevin poljubac..za mene se u tom trenu doista zaustavio svijet...njegovi prsti bili su pomijesani s mojom kosom...a moje ruke oko njegova vrata...napokon odmaknuo se malo od mene i pogledao me s osmijehom..uzeo me za ruku i poveo kroz park...dugo smo se i smijali i gledali...na koncu smo se i strasno ljubili...ah nikad to necu zaboraviti..kad sam pomislila kako sve moze biti savrseno rekao mi je:“iako sad moram otici u ameriku nadam se da ovo nece biti oprostaj..da cemo opet biti zajedno i sretni!“ali ja sam znala da to mora znaciti kraj...jer on odlazi,njega svi vole i svi znaju... a sta sam ja..jedna pomalo luda djevojka kojoj zivot bez njega nista ne znaci...ipak nisam htjela da ga povrijedim i rekla sam mu:“da,nekad cemo ponovno biti zajedno i to na nekom drugom,boljem mjestu!“sad sam doista morala poci...jos jednom me snazno zagrlio...(voljela bih da me nikad nije ni pustio..voljela bih da je trajalo u vjecnost)...i poljubio onako kako samo on to zna...otisla sam...dosla sam kuci i osjetila da je ovo moj kraj..uzela sam zilet i prislonila ga uz krvne zile..bio je hladan..a moje srce tako vrelo...osjetila sam snaznu bol... a onda je siknula krv...kroz polusvijest cula sam nekog u drugoj prostoriji kako govori:“ipak ne zelim otici..ne zelim i necu jer te previse volim..ostati cu tu s tobom..amerika moze cekati ali nasa ljubav nee“..pomislila sam:“pa to je bill...oh zaboga!!!“...otvorio je vrata i uhvato se zaglavu s rijecima:“sto??sto sam ti to napravio..zasto si to ucinila...molim te nemoj me ostaviti...pa sto cu ja bez tebe...“uzeo me u narucje i vidio da mi nema spasa...htjela sam mu reci neka ide,neka bude sretan,ali nisam mogla i on je ponovio moju gresku...isti onaj krvavi zilet prerezao je i njegove vene...jos jednom me poljubio prije nego je kao i ja izgubio svijest...lezali smo tako jedni kraj drugoga i utonuli zajedno u vjecni san...ali nasa ljubav nije umrla ona je vjecna...sada cemo biti zajedno i sretni na nekom ljepsem mjestu..biti cemo dva zaljubljena anđela...ovo je moj zemaljski kraj ali se moja ljubav nastavlja upotpunjavajuci se s njegovom...NASA LJUBAV JE VJECNOST U VJECNOSTI!!!!...ne za uspomenu jer bi znacilo proslost nego za sjecanje da bi znacilo vjecnost...ona und bill...zaljubljeni anđeli!!!