Za njene plave oci

1.chapp(Za njene plave oči)
-Da li me zaista voliš?-govorio joj je sa zanosom prolazeći prstima kroz njenu zlaćanu kosu
koja se vijorila na blagom povjetarcu čineći da ona jos više raste u
njegovim očima,kao da ovo sada nije bilo dovoljno.
-Voljela sam te,volim te i voljeti ću te sve dok dišem i postojim!-šapnula mu je blago
privukavši ga lagano k sebi,tako da su trenutak kasnije oboje ležali
u travi.

Njihova ljubav bila je nešto posebno.Nešto čemu su se svi divili,ali ipak i zavidjeli.Rodila
se još dok su oboje bili djeca i nikada nije prestala.Sada ona je bila prelijepa mlada djevojka,
za kojom su žudili svi mladići,ali ona je voljela,ona je htjela,ona je željela samo njega.Iako nije
imao šta da joj ponudi,nikakav lagodan život on je bio njen san,a njegova ljubav bila joj je
dovoljna.Nije bilo lako održavati tu veliku,neizbrisivu ljubav.Njeni roditelji željeli su udati
mladu kćerku koliko je god to moguće bolje,a on nije bio idealan izbor za njih.Roditelji mu
nisu bili imućni,imali su samo malu farmu,a i ona je po svim pravilima trebala pripasti
njegovom starijem bratu.Tako da je on u njihovim očima bio nitko i ništa.

-Već je kasno anđele moj!Sunce je već zaronulo iza planina!-tiho je rekao spajajući njihove
usne u oproštajni poljubac.
-Vidimo se sutra!-viknula mu je mašući sada već dosta udaljena od njega.
On je laganim korakom krenuo kući.

-Vidi,vidi,vraća se mali braco sa spoja!-viknuo mu je još iz daljine njegov 10 minuta stariji
brat Tom perući ruke za večeru.
-I kako je bilo zavodniče?Jesi li joj rekao?-nastavio ga je žicati dok je ovom osmijeh sa lica
nestao bez traga.
-Ne znam kako da joj kažem!-priznao je Bill uplašeno-Bojim se da ću je izgubiti,a ne
bih to podnio.To nikako!-završio je tužnom notom.
-A šta da ti kažem brate,razumijem te,ali moraš joj reći-zagrlio ga je Tom u nadi
da bi mu mogao prenijeti malo svoje snage.Ali uzalud.
-Da znam to!I reći ću joj.Moram!Ali me svaki put uhvati strah da ću je izgubiti-gledao je
preplašeno u pod ispred sebe.
-Ali ona te voli!-udario ga je Tom bratski po leđima u znak podrške.

2.chapp(Za njene plave oči)

Za vrijeme večere bilo je mirno.Atmosfera nikakva.Cijelo vrijeme sam bio povučen,a ukućani
me iz razumljivih razloga ništa nisu zapitkivali.Poslije sam mirno otišao u sobu koju sam dijelio
sa svojim starijim bratom.Bila je to mala,zavučena prostorija,ali ipak mi je ovaj put pružala mir
i utjehu.Sjeo sam uz pozor i razmišljao o tome koliko je volim.Koliko želim čitav svoj život podijeliti
samo s njom i s nijednom drugom.Kad bih zatvorio oči samo bih njeno lice vidio.Anđeosko lice.

-Hajde,Bill probudi se napokon!-nervozno je cupkao Tom pokraj kreveta svog brata.
-Mmm...još samo malo-okrenuo se Bill na drugu stranu.
-Ništa više..Probudi se..Imamo brdo posla!-povukao ga je Tom iz kreveta.
* * * * * * * * * * * * * * * * * * *
Dok je stajala pred zrcalom i češljala svoju dugu,zlaćanu kosu razmišljala je kako će ga večeras vidjeti.
Ponovno.Kad bi barem mogla provesti jednu čitavu noć s njim.Ali njeni roditelji...Bili su tako prokleto
staromodni.Nisu razumjeli da njihova kćerka iskreno voli.
*********************************
-Sviđaš joj se i bez da se toliko lickaš-podrugljivo je dobacio Tom svom bratu koji se ogledao u kutu
njihove male sobe.
-Kako da joj kažem Tome?-promijenio je temu.
-A stvarno ne znam šta da ti kažem brate!-sada je i Tomovo lice poprimilo tužan izraz.
-Jednostano joj reci.I reci da ju voliš-nastavio je.
-Ona zna da ju volim.Ali da li će ona moći voljeti mene?Čekati me?-pitao je Bill,da li Toma ili možda
sam sebe!?
-Gledaj...Ako te zaista voli čekati će te...Ako ne...Onda te nije ni vrijedna-ohrabrivao ga je.
-Nadam se da si upravu-slegao je Bill ramenima i izašao vani.

Hodajući prema livadi razmišljao je.Ponovno su ga morile iste misli.Da li je njena ljubav dovoljno jaka?
Jer njegova je jaka.Znao je to.Znao je da će je voljeti do zadnjeg dana.Ali se plašio da ona ne osjeća
Isto.
VEČERAS OSJEĆAM STRAH VEČERAS OSJEĆAM
GUBIM TE I NE ZNAM KAKO ĆU SAD NAPISAT
PJESMU I PRIZNAT SVE...U MOJIM SNOVIMA
ŽIVIŠ U MOJIM SNOVIMA PRAVIŠ LOM I SAMO
TAMO JOŠ MOGU LJUBITI USNE I BITI TVOJ...

Bilo kako bilo,nadao se.Nadao se da će ipak na kraju sve završiti sretno po njega...nju...njihovu ljubav.
Jer samo to je želio više od bilo čega.Da on voli nju i ona njega.Da budu sretni i zajedno.A sada je opet
Osjećao da gubi sve.Pa čak i san o sreći s njom.Kada ju je ugledao iz daleka srce mu poskoči.Zaboravio
je na sve probleme,na sve sumnje koje su mu stezale srce.

-Nera-povikao je sretno.
Okrenula se...Njen osmijeh je blistao...Ugledavši njeno savršeno lice izgubio je pojam o vremenu
i prostoru.Postojali su samo on i ona.Prišao joj je.
-Ljubavi moja!-zagrlila ga je.
Samo jedan korak.I bili su tako blizu.Tako blizu da su mogli jedno drugom da broje otkucaje srca.
Srca koja su kucala od svakog od njih za ono drugo.Onda im se pod zvijezdama usne spojiše.U nevin,
sladak poljubac..Baš kakva je bila i njihova mladost..Ali ništa nije savršeno i on prelomi poljubac.
-Što?-zapita ga ona zabrinutim pogledom.
-Moram ti reći.Došlo je vrijeme da znaš-snažno ju je zagrlio i želio da je više nikada ne pusti
iz naručja ali nažalost to je bilo nemoguće.
-Nemoj me plašiti.Reci mi šta se dešava.-stezala ga je sve više uz sebe,predosjećajući kao da ga gubi.
-Prvo mi reci da li me voliš?-
-Naravno-prekinula ga je.
-Zauvijek?-nastavio je.
-Zauvijek!-potvrdila je još uvijek s upitničkim izrazom lica.
-Ja-počeo je-Moram otići!-
-Ali zašto?-gledala ga je prestrašeno.
-Dobro znaš da nemam ništa.Da će imanje mojih roditelja pripasti Tomu jer je stariji.A ja se moram
sam pobrinuti za sebe.-govorio joj je dok ju je držao u naručju.
-Ali to ne znači da me ostavljaš-gledala ga je zaljubljeno,dječjim pogledom.
-Naravno da ne.Ali moraš mi obećati da ćeš me čekati,jer ja ću se vratiti.-
-Čekati ću te.Ako treba sve do smrti.Ali ću te čekati.-
-Volim te!-izgovorio je kratko i još jednom zapečatio njene usne kao dokaz da će
kao i njeno srce uvijek pripadati samo njemu.

3.chapp(Za njene plave oči)

Vrijeme je prolazilo,sati se izmjenjivali.Sjedio je kraj prozora i gledao daleko,daleko.Tko bi znao
što on gleda.Nikog zapravo nije ni zanimalo što to u daljini pogledom traži jedan tinejdžer.Tražio
je nju,njen osmijeh koji mu je svaki dan davao snagu za dalje.Sada ga na to sjećanje srce žignu.
Kako bi samo volio da je sada kraj njega,ali nije bila.Svakim sekundom bio je dalje od nje,ali njegovo
srce ostalo je u njenom naručju da ga čuva u vječnost.Njihovu zajedničku vječnost.Zaspao je.Kad
se probudio pred sobom je vidio jedinstven prizor.Vidio je Berlin,vidio je veliki grad.

*******************************

-„Dobar dan“-izgovori Bill tiho osjećajući da od uzbuđenja gubi glas.

-„Dobar dan dječače!“-lijepo ga pozdravi gospođa srednjih godina,lijepi manira.

-Vi ste gospođa Hoffman?-upita ju on.

-Da ja sam Hoffman.Marilyn Hoffman-odgovori mu gospođa ljubazno pokazujući

rukom da sjedne kraj nje.

-Pa,ako ćemo već zajedno živjeti bilo bi dobro da se lijepo slažemo-reče mu gospođa

-Pa,da svakako!-Bill je još uvijek bio pod jakim dojmom svega što je vidio.

-Moja kćerka pokazati će ti tvoju sobu-gospođa Hoffman ustade,otiđe u kuhinju

i za sobom dovede lijepu,mladu djevojku.Bila je otprilike Billovih godina.

-Ovo je Kathrin,moja kćerka-predstavi ona svoju kćerku.

-Ja sam Bill,drago mi je-pružio je ruku smeđokosoj djevojci i ona mu uzvrati,te ga

uputi na stubište.

-Ovo je tvoja soba-reče kad su ušli u ne baš veliku prostoriju.

Bill malo promotri mjesto gdje se upravo nalazio.Bila je to mala prostorija,ali

se u njoj osjećao miris doma,pa mu se odmah dopalo.Iz razmišljana ga prenu

Kathrin.

-Koliko godina imaš?-upita ga ona.

-Napunio sam 18 početkom ovog mjeseca.-odgovori on sretan što će imati nekoga

za druženje.

-Ti si došao na studije ovdje?-zapita ga ona kao da je tek sad shvatila zašto je on tu.

-Da,sutra mi trebaju početi predavanja!-nasmiješio se on presretan što će napokon

započeti studije koje je toliko priželjkivao.

-A koliko godina ti imaš?-upita sada on nju.

-Imam 17 godina.Pohađam srednju medicinsku školu.-Reče ona promatrajući

ga sa smješkom.Primijetio je to.

-Možda ćemo nekad biti kolege-nasmiješio se.

****************************************************

-Već mi nedostaje Bill-započe Nera gledajući u rijeku kao da ga želi pronaći

u njenoj dubini.

-A da, i meni-reče Tom ispustivši iz ruku drvo koje je rezbario.

-Kako ću izdržati bez njega-žalila se ona.

-Pa izdržavat ćemo oboje-našali se on,kako bi ju oraspoložio.

-Što si to rezbario?-skrenu ona s bolne teme.

-Pogledaj!-pruži joj drvo.

-„Kaulitz Twins“..Zanimljivo i jaako slatko-nasmiješila se Nera.

-Nisi ti tako loš dečko kao što se praviš Tome-na to se oboje glasno

nasmijaše.

-Pa naravno da nisam-

*********************************************************
Dok je sjedio sam u tami svoje sobe u potkrovlju Bill je razmišljao.Počeo je pjevati jednu svoju pjesmu

ICH MUSS DURCH DEN MONSUN
HINTER DIE WELT
ANS ENDE DER ZEIT
BIS KEIN REGEN MEHR KANN DENK' ICH DARAN
IRGENDWANN LAUFEN WIR ZUSAMMEN
DURCH DEN MONSUN DANN WIRD ALLES GUT!!
„Vratiti ću se Nera.Onda ćemo zauvijek biti zajedno.Nikad,ali nikad više nećemo se razdvojiti.“
Razmišljao je tako gledajući u zvijezde sve dok nije zaspao.Odlučio je da je najsjajnija zvijezda njegova
Nera i da ga ona čuva.Bio je sam u velikom gradu,ali odlučan da će se vratiti i da će sve biti kao prije.
Nije ni slutio kamo će ga život odvesti,a ni kamo će nju.Ali da će mu zauvijek biti u srcu samo ona,
e tu se nije prevario.Sklopljenih očiju živio je svoj san.Tamo je bila samo ona,on i zrak oko njih.
Osjetio je njene usne na svojima i lagano u snu prešao jezikom preko donje usnice.Da ga je samo
mogla vidjeti u tom trenutku.Ali nije,sada je i ona sanjala isti san.Sada je i ona osjećala njegove meke
usne na svojima i njegov topli dah an svome vratu.Na njenom licu zablistao je smjšak.

4.chapp(Za njene plave oci)

Jedan,dva,tri...nije vise ni brojao.Prolazili su dani u tjednu i tjedni u mjesecima.Nijedne rijeci o njoj nije cuo.A ni ona o njemu.Bio je cvrsto odlucio da se nece vracati kuci sve dok ne bude mogao napokon ozeniti se njome.Svaki dan za njega bio je vjecnost.Jos uvijek njen osmijeh vidio je
kad god da zatvori oci.Ipak njeno lice blijedilo je u sjecanju.Ali ipak ju je volio najvise na svijetu.Jos uvijek je svaku vecer prije spavanja gledao u onu najsjajniju zvijezdu,zvijezdu pocascenu da nosi njeno ime,Nera.

# # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # #

-Znas,kako vrijeme prolazi sve vise me mori misao da me je zaboravio!-zapoce Nera bolnu temu po vec milijuniti put.
-Nije te zaboravio.Nisi ni svjesna koliko te voli!-Tom je pokusavao na bilo koji nacin da ju utjesi iako je i sam primjecivao kako su postali udaljeni.Nije shvacao svog brata,nikako ga nije shvacao.Kako je samo mogao ostaviti tako divnu djevojku i ne javljati joj se.
-Pa da me jos voli poslao bi mi barem pismo-navukla je tamnu sjenku na svoje raspolozenje,a njeno lice osmijeh vec dugo nije poznavalo.Ni ne cudi sto je taj isti osmijeh blijedio u Billovu sjecanju.
-Ali svaki mjesec salje pisma.Kaze da te voli.-uvjeravao ju je iako ni sam vise nije vjerovao onome sto je uporno izgovarao.
-Cak se i od tebe udaljio!-primijetila je kao usput.
-Ma nije!-ponovno je kao i njoj sam sebi slagao.

# # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # #

-Gotova su predavanja i ispiti na ovu godinu,moram pronaci nekakav posao da platim naredni stepen!-razmisljao je naglas,kad ga je iz misli trgnula smedjokosa djevojka,vatrenog pogleda.
-Sam si?-uputi mu ona jedan zavodnicki smijesak ispod oka.
-A s kim bih bio?!-usiljeno se nasmijesi,jer mu do smijeha vise nije bilo.
-Pitala sam to onako bez veze-rece slobodno sjedajuci u njegov naslonjac.
-Kathrin?-upita on.
-Da?-trgnu se prelijepa djevojka.
-Ma nista,zaboravi-ukopao se kao kip na mjestu gledajuci u nju.Bila mu je jako privlacna,ali isto tako ga i odbijala od sebe.Kraj nje bi jos vise znao koliko zapravo pati i koliko cezne za svojom ljubavlju.
-Reci mi,zar te nimalo ne privlacim?-ustala je iz naslonjaca i brzim korakom mu se priblizila.Naslonila je vrele obraze uz njegove i pribila tanko tijelo uz njeg.
-Nije stvar u tome!-izvlacio se od nje,ali mu ona to nije dopustala-Znas da volim samo Neru!-
-Nera,Nera-prevrnu ona ocima-Ta te mozda i zaboravila dosad,ali ja sam tu!-rece i zahvati njegove usne svojima.Nije se znao obraniti,poljupci su mu isuvise nedostajali.Zudio je da osjeti strast.

# # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # #

Citavu noc je grickao usnu sjedeci sklupcan na krevetu.Kako je to mogao da joj ucini?Kako je mogao ljubiti nekoga tko nije ONA?Kako je samo mogao?Ucinio je to jer je bio usamljen,ali nije zelio.Pokusavao se utjesiti time.Osjecao je kako se nebo okrenulo protiv njega,osjecao je da je izdao sam sebe,a to je boljelo vise nego 483 udarca bicem po goloj kozi.Boljelo je vise i previse od toga.Jer njega nije boljelo tijelo,njega je boljelo srce.A najgore je kad srce zaboli.

Es bringt mich um,
Wir ham uns totgeliebt,
Es bringt mich um,
weil unser Traum,
in Trümmern liegt.
Die Welt soll schweigen,
und für immer einsam sein.

Sjetio se svoje pjesme...Ah kako je samo opisivala njegovo stanje,bezstanje zapravo.Gubio se u vremenu i prostoru.Cuo je zvukove i vidio sjene,dozivale su ga,vristale,cupale jedna drugu.Zatvorio je oci i prevrnuvsi se nazad cvrsto zaspao,a jedna suza skliznula mu je niz obraz i legla na jastuk kraj njegovih gresnih usana.

# # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # #

Da li ju njen sopstveni osjecaj vara?Da li ju jos voli?Na samo pomisao njega srce joj zeli iskociti,a ona se svim silama trudi zadrzati ga u sebi,bas kao i ono drugo.Iz dana u dan osjecala je kako ga gubi i premda je uz sebe imala osobu da je cuva bila je sama jer bez njeg sve je nista.Kad bi sad samo mogla da ga zagrli i kaze mu koliko ga voli,pa da onda to isto cuje od njega.Onda bi bila spremna i umrijeti.Ovako ju ni smrt nije tjesila.Pocela je gubiti vjeru u ljubav,u njega,u sebe na koncu i u NJIH.Sjetila se sta mu je obecala,da ce ga cekati,voljeti zauvijek,ali da li je to moguce!?Sve joj se sad cinilo tako daleko,nije to mogla uhvatiti ,a sezala je za tim.Plasila ce da ce pasti ako previse posegne.Zato se suzdrzavala.

KOMM UND RETTE MICH ICH VERBRENNE INNERLICH!

Preko usana su joj prelazili njegovi stihovi i jos vise poput magneta mamile suze prema vani.Vise ih nije mogla zaustaviti i neutjesno je zaplakala grebuci po nocnoj tisini koja ju je umotala u sebe.Plasila se zvuka tisine i sada ga je zagrebala,neka nestane.

5.chapp.(Za njene plave oci)


Padale su kise...Sunce je sjalo...Puhali su vjetrovi i talasalo se more...Samo je jedno ostalo kao nekad...Samo je ljubav jos uvijek gorjela u njemu...Osjecao je da ce fitilj ljubavne svijece uskoro da se ugasi,ali ipak je jos uvijek gorio.Ustao je iz kreveta ne palivsi svjetlo i polugol izasao je na balkon.Vjetar mu je mrsio kosu,dok su mu se suze slijevale licem.
-Oprosti mi Nera!-sapnu najtise sam sebi i uputi se da ucini ono sto nije zelio.Zbog cega se mrzio i prije nego je napravio to.

# # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # #

-Mogu li uci?-izgovori nervozno nakon sto je pokucao na vrata.
-Naravno!-cuo je zenski glas iznutra i otvorio vrata.Taj trenutak cinio mu se najduzi u zivotu,ali ucinio je to.
-Lijepa si!-promrmlja na uho djevojci koja se cesljala pred ogledalom uhvativsi je oko struka.Primijetio je njen osmijeh u zrcalu.To mu je ulilo hrabrost.
-Nisam to ocekivala od tebe!-okrenula se prema njemu i priblizavajuci se njegovom licu obliza svoju donju usnicu.Nesto kasnije tu istu liznuo je drugi jezik.
Cvrsto ju je uhvatio oko struka dok je ona oslonac potrazila oko njegova vrata.Nakon nekoliko nespretnih gurkanja usnama,jezici im se spojise u savrsenom ritmu tanga.
Uzeo ju je u narucje i prinio ka njenom krevetu.Bijele zavjese njenog prozora talasale su na vjetru koji je hladio njihova uzarena tijela koja su se privijala jedno uz drugo.
-Tako si dobar!-sapnula mu je na uho izbjegavsi jedan poljubac kojih je bilo i previse.Zeljela ga je,ali iskreno ovome se nije nadala.
-A da?-nasmija se bezobrazno spustajuci se usnama niz njeno tijelo koje je iz sekunde u sekundu sve vise gorjelo od strasti.
Kad je napokon uspio ostaviti svoj trag na njoj oboje se umorni prevalise na krevet.
-Volim te Nera!-sapnuo joj je njezno dodirujuci njene znojne obraze.
-Van iz moje sobe kretencino!-vrisnu djevojka,gurnuvsi ga iz svog kreveta,dok su joj se oci punile suzama,a srce joj se steglo na minimum.
On krenu prema vratima i prije nego ih je otvorio okrenu se jos jednom pogledavsi uplakanu djevojku kako sklupcana sjedi na krevetu i rece joj:-Oprosti mi Kathrin!Oprosti mi molim te!-a onda je izasao i vratio se u svoju sobu.

# # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # #

-Da Tome naravno,ali sto ce Bill misliti o tome?-zabrinuto je gricnula usnu Nera.
-Moj brat ne mora nista da zna.Ionako smo izgubili svaki kontakt s njim!-rece ustavsi iz naslnjaca i privinuvsi je na svoje cvrste grudi dok su njene zalosne oci kvasile njegovu majicu slanim suzama.
-Ali..-prekinu ju on stavivsi joj prst na usne i rece tiho:-Ne mozes to sama.Nisi dovoljno jaka.Samo ti zelim pomoci.Znas to!
-Da!-promrmlja ona vrativsi mu se u zagrljaj.Osjetila je sigurnost.Da,on ce ju stititi.

# # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # #

Iznevjerio ju je!Samo ta prokleta misao lebdjela mu je mislima dok je sjedio u tamnom kutu svoje sobe.Iznevjerio ju je!Unistio je sve sto su sagradili.Sve sto je imao i sve sto mu je ikad bilo potrebno.Sve to unistio je sopstvenim postupcima.Prokleto bilo sve.Proklet bio sam on.Zasto je moram pokleknuti?Zasto nije mogao dati truda svome srcu?Zasto nije mogao postovati vlastite osjecaje?Zasto?
A Kathrin?Sta s njom?Kako je to mogao uciniti jadnoj djevojci?Ona je od prvog dana bila zaljubljena u njega.Sanjala je da ce ju jednog dana voljeti,ali on je znao da to nikako nije moguce.Ipak dao joj je nadu.Ljubio ju je tu jednu prokletu noc.Nakon toga je unistio sve.Sebe,nju,svoju ljubav i na koncu svoj zivot.Zasto mu je to trebalo?A bio je spreman na sve za njene plave oci.Nakon ovoga izdao ih je.Zasto je bio tako slab?Zasto?

chapp.6.(Za njene plave oci)



Otvorivsi oci posegne rukom na nocni ormaric i dohvati kutiju Marlbora.Procackavsi po ladici

pronadje i upaljac.Pripaljujuci cigaretu slucajno se opekao po prstu.

-Sranje,jebote!-zgrmio je bacivsi upaljac koji se otkoturao pod krevet.

Ustavsi iz kreveta obukao je crni ogrtac i izasao na prostrani balkon svog novog stana.U tom

trenutku zacuo se zvuk telefona iznutra.

-Da!-rece Bill,nakon sto je puhnuo dim cigarete kroz nos.

-Doktore Kaulitz,za sat vremena imate zakazan termin za botox gospodje Magath.Nadam se da

niste zaboravili na to!-rece zenski glas s druge strane.

-Hvala vam sto ste me podsjetili Ozge.Zaboravio sam na to.Stizem!-rece i poklopi slusalicu.

# # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # #

Dr.sc.Bill Kaulitz.Primarijus kirurskog odjela najpoznatije privatne klinike u Berlinu,ujedno i

najtrazeniji plasticni kirurg u drzavi.Poslovne ponude sjevaju sa svih strana.

On se nalazi na samom vrhu Bild-ova popisa najpozeljnijih nezenja.

Uprkos svom tom savrsenstvu na svaki upit o ljubavi odgovorio bi:"Volio sam jednom i vise

necu nikad!"

# # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # #

-Jebote!-rece Bill,a sestra mu obrisa znoj sa cela.

-Doktore Rybak!-nastavi Bill-Vi cete dovrsiti operaciju!-prepusti skalpel kolegi i izadje vani.

Za njim je izasla i mlada zena te ga lagano potapsa po ramenu i okrenu ka sebi.

-Zasto si to radis?-upitala ga je njezno.

-A sto to?-izbjegavao je njen pogled.

-Volis ju Bille!-nastavi ona-Zasto ju ne potrazis?-

-A sto se to tebe tice?-odbrusi joj.

-Ne znas koliko se osjecam krivom zbog toga!-

-Nisi ti kriva Kathrin!-njezno ju zagrli-Ti si samo povrijedena od strane mene bas kao i ona!-

-Zelim da opet budes sretan Bille!Samo to zelim!Molim te potrazi ju!-preklinjala ga je Kathrin

izvukavsi se iz njegova zagrljaja.

-Ne znam.Stvarno ne znam.Kako da joj dodem nakon toliko godina i da joj sve priznam.Nikad mi

nece oprostiti-zamisljeno je gledao u pod dok je govorio to.Razmisljao je da li da ucini to.Da li da

ode i potrazi je.Da joj kaze koliko ju zapravo voli.Da ju moli da mu oprosti za sve sto joj je ucinio.

Jer bio je mlad.Nije znao sta radi.Sada zna,da sada zna jer je vec odavno postao odrastao

muskarac.Nije vise bio onaj djecak,ali ju je jos uvijek voli onom istom ljubavlju kao nekad.

# # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # #

-Mama,mama!-pred starom kucom Kaulitzovih u Loitscheu zaustavi se bijesni crni Bmw,a otprilike

7-godisnji djecak potrci ka svojoj majci da ju o tome obavijesti.

Vidjevsi kroz prozor lijepo obucenog muskarca sa crnim suncanim naocalama kako izlazi iz auta,

rece djecaku:-Idi po oca!-

Potom spusti krpu kojom je brisala stol i izadje vani.

# # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # #

-Stari!-viknu maleni djecak svome ocu.

-Ma tko je stari?-uze ga otac u ruke i zavitla visoko u zraku.

-Dosao je neki covjek s predobrim Bmw-om!-uzbudjeno ce djecak.

-Covjek?-slozi Tom upitnicu facu te nastavi-A gdje je?-

-Mislim da mama razgovara s njim!-doda djecak.

# # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # #

-Izvolite?-rece mlada zena prisavsi nepoznatom muskarcu.

-N-Nera?-nesigurno ce on.

-Da ja sam!-potom muskarac skide naocale-Bille?-uskliknu Nera prekrivsi rukama usta.

Potom im se u trku priblizi nasmjeseni djecak,koji se ugledavsi tragicna lica svoje majke i

nepoznatog muskarca uozbilji.Iza djecaka stajao je njegov otac,stasiti muskarac u radnickom

odijelu koji izgovori kratko:-Bille?-s nevjericom u glasu.

posljednji chapp




-Thomas i ja cemo biti u vrtu!-rece Tom nakon sto se smirio od soka,vidjevsi svog mladeg

brata nakon toliko godina.

-Da,tako bi bilo najbolje!-slozila se Nera i nastavila-Bille,molim te udi samnom u kucu!-

Bill je samo zbunjeno koracao iza nje,nije znao sta se tu desava,mada,mozda je i znao,ali

nije zelio prihvatiti to.

-Gledaj Bille...Ti si otisao,ja sam ostala sama i...!-prekrila je rukama lice,ali on je

primijetio suze koje su navirale.

-Djecak...?-jedva je izustio Bill snazno grizuci donju usnu,skoro da ju je raskrvario.

-Moj sin...Thomas!-sve vise je plakala,vise nije mogla zadrzati suze.

-Ne zelim da places zbog mene Nera,ne zelim da se osjecas kriva,zasluzujes srecu!-

govorio je grubim glasom,kao da to vise nije bio onaj njezni Bill kojeg je voljela vise od

zivota,u kojeg se jednom zaljubila i to je jos uvijek drzalo.

-Ja,ja sam bio slab,prevario sam te.Trebao sam znati da me neces vjecno cekati,ja sam

kriv!-sada se niz njegov obraz skliznula jedna kristalna suza,a onda je ustao i posao

prema izlazu.

-Nera,ja te vo...ma zaboravi!-rekao je okrenuvsi se prema njoj na izlazu,a onda je otisao.

Gledala je za njim kako odlazi,gledala je kako jos jednom gubi sve.

# # # # # # #

-Kako je proslo?-zabrinuto ju je upitao Tom prislonivsi njeno uplakano lice uz svoje rame.

-Rekla sam mu za Thomasa...on,on je otisao.-jecala mu je u narucju.

-Ovo vise nece moci ovako!-odgurnuo ju je od sebe i ustavsi se poceo hodati prostorijom

kao tigar u kavezu.

-Moras mu reci istinu...ali bas ISTINU!-nastavio je.

-Ali Tome...Kako da to ucinim...tebi,Thomasu?-gledala ga zbunjeno brisuci suze s ociju.

-Meni,Thomasu?-upitao je cinicno-Pa zar nam neces nanijeti vise stete krijuci to?-

-Povrijedujem i mene i Thomasa,a i njega.Znam da ga volis.Moras mu reci!-i dalje je hodao,

tjerao se na to da bude hrabar,da izdrzi,znao je da je tako ispravno,ispravno za sve,a

pogotovo za one koje je najvise volio.Nije mu bilo bitno ako ce on biti zrtva svega.Morao

je uciniti tako.

-Slusaj me Nera.Sutra ides u Berlin.Neces vise kriti istinu ni Thomasu,a ni Billu.Oni

to moraju znati,moraju znati da su otac i sin.-suzdrzavao se da ne zaplace.

-Kako da ti to ucinim Tome?Samo ti si uvijek bio tu.Ti si za Thomasa njegov otac.-

-Ali nisam!-prekinu je on-Shvatiti ce da je on njegov otac,biti ce cak i bolji,i sama

znas da je njezniji,pristpacniji.ON JE NJEGOV OTAC SHVATI TO,ON TO MORA DA

ZNA!-poceo je vikati i bacio jednu staklenu casu od pod.

# # # # #

Berlin.Tako velik grad.Koracala je ulicom vodeci malog sina za ruku.Thomas nije znao

sta se desava i gdje ga njegova majka vodi.Nije bilo tesko naci kliniku na kojoj je radio

Bill.Bila je to najpoznatija klinika u zemlji.Na sam pogled,Nera se skoro onesvijestila,ali

ipak je cvrsto stegnula rucicu svoga sina i usla unutra.

-Dobar dan!-rece Nera jednoj medicinskoj sestri.

-Dobar da,izvolite?-ljubazno joj odvrati.

-Trebala bih dr.Kaulitza!-nastavi Nera,a onda je sestra prekinu kad joj je sinula jedna

ideja.

-Neraa??-zacudeno je upita sestra.

-Da,ja sam!-odvrati Nera jos zacudenije.

-Nemam ti vremena objasnjavati!-rekla je vidjevsi Nerin zacudeni pogled-Mogu ti

samo reci da je prije nekih pola sata otisao na aerodrom,ne znam tocno gdje putuje,ali

sinoc se vratio totalno unisten od tebe.Samo je rekao da odlazi daleko i da se nada da

cete se jednog dana sresti na nekom boljem mjestu.-

Nera nije bas puno razumjela,ali je znala da mora za njim.Brzo se zahvalila i potrcala

prema aerodromu.Samo je molila Boga,da ne bude prekasno.

# # # # #

-Dobro vece!-rece Nera zastitaru aerodroma.

-Dobro vece!-odvrati on i zaustavi je kako ne bi usla unutra.

-Ali...-opirala se Nera.

-Zao mi je gospodice,zadnji avion je poletio prije pola sata,aerodrom je zatvoren

do sutra.-

Pocela je plakati,nije znala sta da radi.On je otisao,a ona nije mogla za njim,nije mu

uspjela reci istinu i nisu uspjeli biti sretni.Cak nije znala ni kamo je otisao,a i da je znala

nije imala novca za poci za njim.Krenula je polako cestom i zaustavila jedan taxi.

-Gdje vozimo!-upita je taxisist nakon sto je usla unutra.

-U Loitsche molim vas!-rece ona uplakano.

-Idemo kuci?-radosno upita Thomas,a ona ga njezno pomilova po kosi i sapnu mu

tiho:-Da!-.Djecak joj je uskoro zaspao na krilu.Ona je gledala njegove oci.Istim

takvim ocima nju je gledao njegov otac kad joj se zakleo na vjecnu ljubav,a sada vise

nije bio tu.Nikada vise nece biti tu.




THE END

Aw, Chantelle, skoro si me rasplakala...
nisam znala da će ovako lijepo i tužno ispasti...
Stvarno je divno

hvala ti taylor ljubavi...
pa da tuzno je..
ali meni se bas zato svida...

OMG suzez su mi krenule na oci...
Predobra ff...
Bas mi je zao sto je kraj...

aww...drago mi je..msm ne
zbog suza nego jer ti se svida

Ovome se fkt nisam nadala....
...Bas tuzno sto je otisao alli cool, jer ne mora svaki put biti happy-ending

pa da...nije fora da uvijek sve zavrsi na happy nacin

Ja mnogo vise volim ovakav kraj...

i meni isto...a znam da i ti volis ovakve

Hahah
nEra
LoL