Tokio Hotel Balkan
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.



 
HomePortalLatest imagesSearchRegisterLog in

 

 Nova ljubav - novi pocetak ch2

Go down 
AuthorMessage
aley
BIGGES
BIGGES
aley


Broj komentara : 398
Reputation : 0
Join date : 2009-07-01
Age : 28
Mjesto : Trhu the Monnsun whit Bill Kaulitz

Nova ljubav - novi pocetak ch2 Empty
PostSubject: Nova ljubav - novi pocetak ch2   Nova ljubav - novi pocetak ch2 EmptyMon Jul 06 2009, 20:08

Andrea je odustala od zivkanja nakon što joj
je šesti put odzvonilo. A onda je pomislila "Možda je ovako i bolje, i
onako ne znam šta da joj kažem." Uzela je maramicu i počela da briše
sve suze. Onda je bacila pakovanje i uzela mp3. Slusala je muziku koja
je bila pojačana do daske. A onda joj je sinulo: Kakav je ovo život ako
je bez Bena?


***


Bojana je duboko uzdahnula. Onda
je ušla u sobu, jer je na terasi opasno zahladnelo. Zgrablia je
slušalice, pa se bacila na krevet. Taman kada je htela da upali jednu
pesmu, primetila je: šest propuštenih poziva i jedna poruka. Sve je
bilo od Andree. Izbrisala je pozive, a onda je otvorila poruku. Bila je
to najkraća i najdepresivnija poruka koju je ikada dobila od Andree.


Rubi meni se neživ

Bojana
je još jednom pročitala poruku, podignuvši jednu obrvu. Šta je Andrea
htela da kaže? Čekaj, pa ne može biti tako strašno. Imala je Andrea
žestoke probleme i ranije, pa bi se na kraju ispostavilo da taj problem
ima najjednostavnije rešenje, odnosno da Andrea pravi od muve magarca.
Bojana je pročitala poruku još jednom. Andrea pati od toga da rečenicu
napiše gramatički ispravno, a s obzirom da je ovo napisano bez zareza i
tačke, da je progutala jedno slovo i da je 'ne živ' napisala zajedno,
očigledno nešto nije u redu sa njom. Sačekala je još par sekundi da
vidi da li će joj Andrea kao po običaju poslati poruku u kojoj se
ispravlja, ali nije. Onda je okrenula njen broj.

"Besplatno obaveštenje..."

"Korisnik
nije dostupan!" - nadopunila je Bojana automat, prevrćući očima.
Pokušala je ponovo, da bi se uverila da nije u pitanju greška u mreži,
ali se situacija ponovila. Bojana zalupi slušalicu, zabrinuto grizući
usne.


***


"Gde ćeš, Andrea?" - upitala je njena mama.

"Kod Bojane." – odgovorila je ona.

"Sada? U sedam uveče?" - rekla je njena mama, gledajući u sat na televizoru.

Andrea ju je izignorisala; samo je otključala bravu uz jedvačujno ’’Ćao’’.

"Ali,
Andrea, uzmi jaknu. Napolju je deset stepeni!" - povikala je njena
mama, ali se Andrea nije ni okrenula, već je zalupila vrata za sobom.
Krenula je ka zabačenom delu grada, ne osećajući hladnoću, iako je
nosila samo uski džins i majicu na pupak. Padala je i kiša, ali Andrea
nije obraćala pažnju. Ušla je u jednu od najviših zgrada i popela se do
samog vrha. Polako se uputila ka kamenoj ogradi koja se nalazila na
ravnom krovu zgrade. Drhtavom rukama se uhvatila za nju, zatim je
zatvorila oči i duboko i bolno uzdahnula.


***


Bojana
je gledala u ekran svog telefona kao idiot. Bilo bi besmisleno da još
uvek tu sedi. Odlučila je da ode do Andree i da razgovara sa njom.
Ustala je i izašla iz sobe, ponevši telefon i slušalice da može usput
da sluša muziku. Javila je roditeljima gde ide, na šta su oni samo
potvrdno klimnuli glavom, pa je izašla iz stana. Kada je izašla iz
zgrade, sudarila se sa nekim. Odskočila je od šoka i udarila leđima o
vrata. Pala je na pod.

"Au! Kretenu glu..." - podigla je glavu i videla...

"Izvini."
- rekao je Bil, pružajući joj ruku. Bojana je momentalno prepoznala te
smeđe oči uokvirene krejonom. Glupavo je zatreptala, zatim je
prihvatila ponuđenu ruku.

"Ne... ja sam kriva." - promrmljala je, skidajući kišu sa lica.

"Zaista?
Malopre nisi tako mislila." – Bil je podigao obrvu, blago joj se
nasmešivši. "Kakav osmeh", pomislila je Bojana. Jako joj se sviđalo kod
nje to što uspeva da bude opuštana čak i pored dečaka koji joj se
dopada.

"Da, oprosti. Samo sam zabrinuta za drugaricu. Ima neki problem."

"O, je li? A šta to?" - upitao je ljubazno. Bojana odmahnu glavom.

"To sam baš pošla da otkrijem." - rekla je.

"Ok.
Moram da palim, pa vidimo se u školi." - rekao je Bil, mahnuvši joj.
Bojana nije mogla da skine osmeh s usana čitavim putem do Andreine kuće.


***


"Zbogom
porodico, volim vas." - mrmljala je Andrea očajno. Ispustila je bolan i
dugačak uzdah. Pogledala je levo, pa desno. Nikoga nije bilo okolo.
Napregnula je ručne mišiće, pa se popela na kamenu ogradu. Pogledala je
svoj odraz u barici koja se nalazila odmah ispred nje, koju je učinila
kiša. Andrea je ugazila stopalom u nju, ne želeći više ikada da ugleda
svoj odraz. Pogledala je dole. Sam šok je umalo nije ubio. Bila je
možda na desetom spratu, ako ne i više. Polako se skoncentrisala na to
da izbije strah iz sebe. Neće boleti. Neće ni stići da oseti bol. Ali
opet, samo saznanje da će prestati da postoji je budilo u njoj neku
vrstu otpora prema smrti. Ostvorila je usta, pa je žestoko zaurlala:

"BENE,
KRETENU JEDAN!!!" - Eto, rekla je. Sada je uradila sve šta je
nameravala u životu, pa može da umre. Ponovo je pogledala dole. Videla
je, ali nije videla. Čula je, ali nije čula. Previše je bila zbunjena i
prestrašena da bi mogla da ispravno razmišlja. Zaklopila je oči, tiho
šapćući sama sebi.

"Sve što treba je da skočim."


***


Bil
je nastavio svoj put, udubljen u misli. Tom će ga ubiti što kasni;
dogovorili su se da provedu zajedno veče u stanu, toveći se picom i
gledajući horore, budući da su imali stan samo za sebe, kad...

"... Bene, kretenu jedan.." - čuo je glasan plač. Bil je pogledao ka vrhu zgrade. Na mestu se skamenio od šoka.

Vitka
figura devojke je bila na vrhu. Bil je nije prepoznao, verovatno zbog
kiše, ali je bio siguran da ga oči ne varaju. Takođe je bio siguran da
zna šta ova devojka želi od uradi. Spremala se da se ubije. Bil nije to
mogao da dozvoli, a nije mogao ni da zove policiju jer će se devojka
možda baciti i pre nego što oni stignu. Ostala mu je samo jedna stvar
da uradi. Potrčao je ka zgradi i uleteo unutra munjevitom brzinom.
Zaboravio je da pozove lift, a i da se setio, ne bi imao vremena da ga
čeka. Trčao je, gubeći svoju snagu svakim spratom. Stao je u jednom
trenutku da se odmori, jer ga je umor savladao. Brzo je zbacio svoj
crni kožni kaput da bi se rasteretio njegove težine, pa je nastavio
dalje. Konačno je došao na vrh. Osetio je ogromno olakšanje kada je
video da devojka još uvek stoji. Nije znao kako da joj se obrati, može
da je uplaši, pa da slučajno skoči. A može i da skoči dok se on
premišlja. Odlučio je da se maksimalno opusti i tako prinese devojci
malo samopouzdanja.


~#~


Eto, malkice duze. U sledecem chapteru se pojavljuje Tom! Yaaaaay! Sta mislite o ovome?
Back to top Go down
 
Nova ljubav - novi pocetak ch2
Back to top 
Page 1 of 1
 Similar topics
-
» Nova ljubav - novi pocetak ch6
» Nova ljubav - novi pocetak
» Nova ljubav - novi pocetak ch3
» Nova ljubav - novi pocetak ch4
» Nova ljubav - novi pocetak ch5

Permissions in this forum:You cannot reply to topics in this forum
Tokio Hotel Balkan :: Bosnia/Croatia/Serbia Forum :: Tokio Hotel :: Fanfikcije-
Jump to: