Bridge of destiny

Ova ff bila je posvećena za rođendan jednoj mojoj drugarici ^^
Odlučila sam da ju i ovdje postavim.

-Kiše još uvijek padaju pod starim prozorima,magla još uvijek obavija grad,sve se laganije uvlači u srce,steže ga i neda mu da voli.I sve je isto kao i prije,nema pomaka,koraka ni naprijed ni nazad.Neprestana monotonija potajno dopušta da srca postanu ledene stijene.Ako im netko pokuša pružiti ljubav,razbit će srce o led.


-I kad satovi odlučiše otkucavati sekunde do trenutka kada još jedno srce treba da se pretvori u led,nebo se smilova i posla Amora i njegovu čarobnu strelicu.



-Sat je otkucavao ponoć.Stajala je onako vitka i lijepa kao i uvijek.Tamna kosa skrivala joj je anđeosko lice.Na mostu već odavno nije bilo prometa.Nitko nije vozio tako kasno.Ona je čekala.Kako je noć odmicala sve više se radovala svitanju.U trenutku kad je zapazila prve zrake Sunca,nagela se preko mosta uperivši svoj fotografski aparat.Oduvijek je željela zabilježiti prve momente svitanja,koji su ju neopisivo fascinirali.
-Ne,ne čini to!-začula je baršunasti glas iza sebe i osjetila kako ju netko vuče -Nemoj skočiti!-
Nije odolila da se ne nasmije kad se okrenula i vidjela njegovu prepanutu facu.Tek kad se smirila od smijeha shvatila je da pred njom stoji nešto tako lijepo da su sve riječi bile bezvrijedne za opis.
-Zašto se smiješ?-upitao je.
-Oprosti,ali...Nisam htjela skočiti,samo sam slikala svitanje!-
-Zaista?-
-Da,fascinirana sam tom pojavom!-
-I ja.Svako jutro dolazim ovdje!-
-Hmm..Nisam te prije vidjela!-
-Inače budem na drugoj strani,ali sada eto..-
-Most sudbine!-izlanula se.
-Što?-
-Ma ništa,rekoh kako je to prekrasno!-
-Ah,da..Kako se zoveš!-
-Ja sam Jelena,a ti?-
-Bill,drago mi je!-
-Meni još više!-
-Reci mi Jelena,zašto si baš danas odlučila slikati svitanje?-
-Danas je moj 18-i rođendan.Željela sam zabilježiti kako je počeo dan mog novog životnog razdoblja!-
-Onda pretpostavljam da treba da ti čestitam!-rekao je nagnuvši se prema njoj da ju poljubi.

U tom trenutku Amor se strmoglavio s oblaka i pao točno iznad Jelene i Billa.
-Uuu,dobra prilika!-pomislio je,ispalivši dvije sjajne strelice.
Jedna se zabila u Billovo,a jedna u Jelenino srce.
Dejstvo ljubavi poče da djeluje,pa se Bill trgnu dok joj se približavao i njegove usne,umjesto njezina obraza,zapečatiše njene usne.
Očekivano bi bilo vrištanje,udaranje...Ali nije se desilo ništa od toga.
Lagano su se masirali usnama ispreplićući prste.
Kada je prelomio poljubac reče:-Sretan rođendan!-
Već tada oboje su znali da je to novo razdoblje života počelo za oboje.



-Još uvijek su padale iste kiše,grad su obavijale iste magle..Ali 2 srca grijala je takva ljubav,da se i sama pomisao hladnoće topila pred njom.
Godine su prolazile,ljubav je rasla,kiše su padale,ljubav je rasla,magle su obavijale most sudbine,ljubav je rasla.Starili su,a voljeli se.



-Godinama nakon toga dok su kiše padale,a ljudi žurili na sve strane ne znajući kamo prvo da stignu dvoje staraca stajali su zagrljeni na mostu.
-Sretan ti 70-i rođendan ljubavi mog života!-rekao je,nespretno ju poljubivši.
-Zauvijek ću te voljeti na ovom svetom mjestu,mostu naše sudbine!-dodao je gledajući se u njenim,radosnim suzama,ukrašenim očima.

Super je Dajana.
Zaista mi se mnogo svidja

Svidja mi se,mnogo

pre,prelepooo jeee jaooo kako sam se rasplakala uz ovo

Hvala vam :*

SaDiCA wrote:

Super je Dajana.
Zaista mi se mnogo svidja

Hvala